Tanko crijevo: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: war:Guti nga tina-i
MayaSimFan (razgovor | doprinosi)
m {{anatomija}}
Redak 15: Redak 15:
Probava proteina u peptide i [[aminokiseline]] uglavnom se pojavljuje u [[želudac|želucu]] ali katkad i u tankom crijevu. Tamo se događa većina kemijskih reakcija; peptidi se degradiraju u aminokiseline; lipidi (masti) degradiraju u [[masne kiseline]] i [[glicerol]]; a [[ugljikohidrati]] degradiraju u jednostavnije [[šećer]]e (npr. [[glukoza|glukozu]])
Probava proteina u peptide i [[aminokiseline]] uglavnom se pojavljuje u [[želudac|želucu]] ali katkad i u tankom crijevu. Tamo se događa većina kemijskih reakcija; peptidi se degradiraju u aminokiseline; lipidi (masti) degradiraju u [[masne kiseline]] i [[glicerol]]; a [[ugljikohidrati]] degradiraju u jednostavnije [[šećer]]e (npr. [[glukoza|glukozu]])


{{anatomija}}
{{Probava}}
{{Probava}}



Inačica od 31. srpnja 2009. u 19:22

Tanko crijevo u ljudskom probavnom sustavu.

Tanko crijevo je dio probavnog sustava. U tankom crijevu probavljena hrana u cijelosti se preradi i pretvori u tekućinu, pa odlazi u krv. Kod osobe od pet godina pa nadalje, tanko je crijevo dugačko 5-6 metara. Hrana iz želuca nastavlja probavu u prvi dio tankog crijeva (dvanaesnik) a iz tankog crijeva u debelo crijevo. Kroz tanko crijevo hrana putuje valovitim stezanjem mišića koje se zove peristaltika.

Tanko se crijevo sastoji od tri dijela:

  • dvanaesnika (duodenuma), duljine cca. 30 cm (što odgovara širini dvanaest palčeva, od kojega i potječe naziv) u koga se ulijevaju probavni sokovi jetre i gušterače (pH 5 - 7,5), te žuč iz žučnog mjehura
  • jejunuma, duljine 2-8 m, u kojemu se dovršava razgradnja hrane (pH 6,5 - 8)
  • ileuma, duljine oko 4 m, u kojemu se razgrađeni sastojci hrane upijaju u krv

Funkcija

Probava proteina u peptide i aminokiseline uglavnom se pojavljuje u želucu ali katkad i u tankom crijevu. Tamo se događa većina kemijskih reakcija; peptidi se degradiraju u aminokiseline; lipidi (masti) degradiraju u masne kiseline i glicerol; a ugljikohidrati degradiraju u jednostavnije šećere (npr. glukozu)