Richard Stallman: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
Godine [[1983.]] otišao je iz MIT-a kako bi utemeljio Fondaciju za slobodni softver (Free software foundation, FSF). U sklopu iste se danas bavi aktivizmom, a najutjecajniji je promotor slobodnog softvera te ostalih sloboda korisnika. Njegova golema energija vođena vjerom u to što radi pokrenula je mnoge programere i omogućila širenje slobodnog softvera. |
Godine [[1983.]] otišao je iz MIT-a kako bi utemeljio Fondaciju za slobodni softver (Free software foundation, FSF). U sklopu iste se danas bavi aktivizmom, a najutjecajniji je promotor slobodnog softvera te ostalih sloboda korisnika. Njegova golema energija vođena vjerom u to što radi pokrenula je mnoge programere i omogućila širenje slobodnog softvera. |
||
GNU sustav do danas nema vlastitu upotrebljivu [[Jezgra_(računarstvo)|jezgru]], zbog čega se danas koristi s Linux jezgrom, a u novije vrijeme i s drugim jezgrama. Stallman i Zaklada za slobodan softver ne priznaju naziv Linux kao ime cijelog operacijskog sustava, te inzistiraju na nazivu GNU/Linux (ili GNU+Linux) jer smatraju da se tako daje potrebno priznanje GNU projektu. |
GNU sustav do danas nema vlastitu upotrebljivu [[Jezgra_(računarstvo)|jezgru]], zbog čega se danas koristi s Linux jezgrom, a u novije vrijeme i s drugim jezgrama. Stallman i Zaklada za slobodan softver ne priznaju naziv Linux kao ime cijelog operacijskog sustava, te inzistiraju na nazivu GNU/Linux (ili GNU+Linux) jer smatraju da se tako daje potrebno priznanje GNU projektu. Čak i ne želi razgovarati sa novinarima koji koriste termin Linux. |
||
Stallman smatra da prikraćivanje korisničkih sloboda neetičnim i zbog toga odbija koristiti bilo kakav vlasnički softver čak i ako on nema alternative (izradu alternativnih programa GNU projekt stavlja na listu najvećeg prioriteta). Zbog svojih strogih stavova Stallman danas gubi podršku među mnogim korisnicima Linuxa, koji ga doživljavaju kao povijesno bitnu, ali zastarjelu figuru slobodnog softvera. |
Stallman smatra da prikraćivanje korisničkih sloboda neetičnim i zbog toga odbija koristiti bilo kakav vlasnički softver čak i ako on nema alternative (izradu alternativnih programa GNU projekt stavlja na listu najvećeg prioriteta). Zbog svojih strogih stavova Stallman danas gubi podršku među mnogim korisnicima Linuxa, koji ga doživljavaju kao povijesno bitnu, ali zastarjelu figuru slobodnog softvera. Prosječni korisnik kompjutora, čak i ako ga zanimaju osnovne slobode, ne može ili ne želi umanjiti funkcionalnost svojeg sistema i programa zbog principijelnog zagovaranja slobode. Takvom trendu pridonose i sve praktični stavovi samih vođa pokreta [[otvoreni kod|otvorenog koda]], od kojih je najistaknutiji [[Linus Torvalds]]<ref>[http://www.pcworld.idg.com.au/article/195096/stallman_want_freedom_don_t_follow_linus_torvalds Stallman: Ako želite slobodu, ne slijedite Linusa (eng)]</ref>. |
||
<references/> |
<references/> |
||
Inačica od 2. kolovoza 2009. u 13:19
Richard Matthew Stallman (skraćeno rms, rođen 16. ožujka 1953.) kontroverzni je američki haker i programer, poznat kao tvorac GNU ideje, osnivač Free software foundationa, aktivist slobodnog softvera te tvorac najpoznatije licence za slobodni softver, GNU GPL, kao i nekolicine drugih.
Mnogi pogrešno vjeruju da je Richard Stallman začetnik ideje slobodnog softvera. Činjenica je, što Stallman kaže i sam, da je slobodni softver postajao i prije od prvih dana informatike (v. BSD). Ipak, u vremenu kada se većina UNIXa pretvarala u vlasnički softver (prijelaz sa 70-ih na 80-te), Stallman je čvrsto odlučio suprostaviti se tom trendu i dati poticaj slobodnom kodu, ne samo kao programer, nego i pravno, filozofski te medijski. Pravno ali i filozofski, Stallmanovo najveće postignuće je licenca GPL, koja je danas osnova ne samo za linux jezgru nego i za većinu programa koji se koriste u svijetu slobodnog softvera. Osnovna ideja vodilja GPLa je očuvanje slobode softvera, što god se s tim softverom radilo.
Suautor je i mnogih drugih licenci od kojih su su najznačajnije LGPL (za biblioteke) i FDL (za slobodnu dokumentaciju, koju koristi Wikipedija). Stallman je žestoki protivnik je tzv. vlasničkog ili 'proprietary' softvera jer smatra da su licence stvar slobode, a ne cijene (zarađivao je na svom slobodnom tekstualnom editoru Emacs).
Svoju programersku karijeru Stallman je započeo radom u MIT AI laboratoriju tijekom studija na Harvardu. Na MIT-u je u to vrijeme postojala hakerska zajednica u kojoj se kod slobodno dijelio kod (MIT licenca), a koja se počela raspadati u trenutku kada su tvrtke prestale objavljivati izvorni kod svojih programa. Niz incidenata koji su rezultirali iz te činjenice, doveo je Stallmana do uvjerenja da korisnik mora imati slobodu mijenjanja izvornog koda programa koje koristi. Objavom projekta GNU (rekurzivni akronim: Gnu's Not Unix), započeo je rad na slobodnom UNIXoidnom operativnom sustavu, a pridružili su mu se mnogi programeri.
Godine 1983. otišao je iz MIT-a kako bi utemeljio Fondaciju za slobodni softver (Free software foundation, FSF). U sklopu iste se danas bavi aktivizmom, a najutjecajniji je promotor slobodnog softvera te ostalih sloboda korisnika. Njegova golema energija vođena vjerom u to što radi pokrenula je mnoge programere i omogućila širenje slobodnog softvera.
GNU sustav do danas nema vlastitu upotrebljivu jezgru, zbog čega se danas koristi s Linux jezgrom, a u novije vrijeme i s drugim jezgrama. Stallman i Zaklada za slobodan softver ne priznaju naziv Linux kao ime cijelog operacijskog sustava, te inzistiraju na nazivu GNU/Linux (ili GNU+Linux) jer smatraju da se tako daje potrebno priznanje GNU projektu. Čak i ne želi razgovarati sa novinarima koji koriste termin Linux.
Stallman smatra da prikraćivanje korisničkih sloboda neetičnim i zbog toga odbija koristiti bilo kakav vlasnički softver čak i ako on nema alternative (izradu alternativnih programa GNU projekt stavlja na listu najvećeg prioriteta). Zbog svojih strogih stavova Stallman danas gubi podršku među mnogim korisnicima Linuxa, koji ga doživljavaju kao povijesno bitnu, ali zastarjelu figuru slobodnog softvera. Prosječni korisnik kompjutora, čak i ako ga zanimaju osnovne slobode, ne može ili ne želi umanjiti funkcionalnost svojeg sistema i programa zbog principijelnog zagovaranja slobode. Takvom trendu pridonose i sve praktični stavovi samih vođa pokreta otvorenog koda, od kojih je najistaknutiji Linus Torvalds[1].