Cebuano (jezik): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 38: Redak 38:


[[Kategorija:Jezici Filipina]]
[[Kategorija:Jezici Filipina]]
[[Kategorija:Mezofilipinski jezici]]
[[Kategorija:Veliki centralnofilipinski jezici]]


[[bcl:Tataramon na Cebuano]]
[[bcl:Tataramon na Cebuano]]

Inačica od 6. kolovoza 2009. u 15:23

{{{1}}}. {{{2}}}

Cebuano jezik (Binisayang Sinugboanon, sugbuhanon, sugbuanon, visayan, bisayan, binisaya, sebuano; ISO 639-3: ceb) je drugi po značaju jezik na Filipinima, poslije jezika tagalog. Pripada grupi austronezijskih jezika.

Ime jezika potiče od imena pokrajine Cebu i španjolskog sufiksa -ano.

Jezik cebuano ima 16 suglasnika: p, t, k, ʔ (bezvučni glotalni ploziv), b, d, g, m, n, ng, s, h, w, l, r i y. Tu su i tri samoglasnika: i, a, i u/o. Slovo e su donjeli Španjolci i ono se koristi samo za strane riječi. Mjesto accenta utiče na značenje riječi. Redoslijed riječi je glagol-subjekt-objekt. Jezik cebuano razlikuje inkluzivno i ekskluzivno „mi“. Za suglasnike d i r, kao i za samoglasnike u i o, primjenjuje se princip alofonije (smatraju se istim glasom pri izgovoru).

Jezici koji su dali dio jezičkog fonda jeziku cebuano su: španjolski i engleski.

Primjeri

  • Maayong adlaw! - Dobar dan
  • Kumusta ka? - Kako si?
  • Maayo - Dobro
  • Salamat - hvala
  • Oo - da
  • Dili - ne
  • Kumusta - zdravo


Nedovršeni članak Cebuano (jezik) koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.