Cebuano (jezik): razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 38: | Redak 38: | ||
[[Kategorija:Jezici Filipina]] |
[[Kategorija:Jezici Filipina]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Veliki centralnofilipinski jezici]] |
||
[[bcl:Tataramon na Cebuano]] |
[[bcl:Tataramon na Cebuano]] |
Inačica od 6. kolovoza 2009. u 15:23
{{{1}}}. {{{2}}}
Cebuano jezik (Binisayang Sinugboanon, sugbuhanon, sugbuanon, visayan, bisayan, binisaya, sebuano; ISO 639-3: ceb) je drugi po značaju jezik na Filipinima, poslije jezika tagalog. Pripada grupi austronezijskih jezika.
Ime jezika potiče od imena pokrajine Cebu i španjolskog sufiksa -ano.
Jezik cebuano ima 16 suglasnika: p, t, k, ʔ (bezvučni glotalni ploziv), b, d, g, m, n, ng, s, h, w, l, r i y. Tu su i tri samoglasnika: i, a, i u/o. Slovo e su donjeli Španjolci i ono se koristi samo za strane riječi. Mjesto accenta utiče na značenje riječi. Redoslijed riječi je glagol-subjekt-objekt. Jezik cebuano razlikuje inkluzivno i ekskluzivno „mi“. Za suglasnike d i r, kao i za samoglasnike u i o, primjenjuje se princip alofonije (smatraju se istim glasom pri izgovoru).
Jezici koji su dali dio jezičkog fonda jeziku cebuano su: španjolski i engleski.
Primjeri
- Maayong adlaw! - Dobar dan
- Kumusta ka? - Kako si?
- Maayo - Dobro
- Salamat - hvala
- Oo - da
- Dili - ne
- Kumusta - zdravo