Mantova: razlika između inačica

Koordinate: 45°10′N 10°48′E / 45.167°N 10.800°E / 45.167; 10.800
Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Redak 37: Redak 37:
Mantovu su utemeljili [[Etruščani]] u 6. st. pr. Kr. na već postojećem otočnom naselju na rijeci Mincio (oko [[2000. pr. Kr.]]). Ime joj potječe od etrurskog boga [[Mantus]]a (ili [[Had]]a), a u 5. st. pr. Kr. njom vladaju [[Cenomani]], [[Gali|galsko pleme]]. Od [[214.]] godine se spominje kao [[Stari Rim|rimska kolonija]]. Mantova je rodni grad pjesnika [[Vergilije|Vergilija]].
Mantovu su utemeljili [[Etruščani]] u 6. st. pr. Kr. na već postojećem otočnom naselju na rijeci Mincio (oko [[2000. pr. Kr.]]). Ime joj potječe od etrurskog boga [[Mantus]]a (ili [[Had]]a), a u 5. st. pr. Kr. njom vladaju [[Cenomani]], [[Gali|galsko pleme]]. Od [[214.]] godine se spominje kao [[Stari Rim|rimska kolonija]]. Mantova je rodni grad pjesnika [[Vergilije|Vergilija]].


[[Datoteka:Nuremberg chronicles f 084r 1.png|lijevo|mini|200px|<center>Mantova (1493.)<center>]]
Početkom 5. stoljeća Mantovu razaraju [[Goti]], a stradava i u [[bizant]]sko-[[langobardi|langobardskim]] sukobima u 6. stoljeću. Langobardi vladaju Mantovom od 7. stoljeća, a zamjenjuju ih feudalni gospodari [[Canossa|Canosse]], do [[1115.]] godine kada pristupa savezu lombardskih gradova ([[Lombardska liga]]).
Početkom 5. stoljeća Mantovu razaraju [[Goti]], a stradava i u [[bizant]]sko-[[langobardi|langobardskim]] sukobima u 6. stoljeću. Langobardi vladaju Mantovom od 7. stoljeća, a zamjenjuju ih feudalni gospodari [[Canossa|Canosse]], do [[1115.]] godine kada pristupa savezu lombardskih gradova ([[Lombardska liga]]).


Tijekom sukoba [[Gvelfi|Gvelfa]] i [[Gibelini|Gibelina]], [[Pinamonte Bonacolsi]] je iskoristio kaotičnu situaciju i ovladao Mantovom [[1273.]] godine. Njegova obitelj je vladala slijedeće stoljeće, tijekom čega je Mantova postala trgovački i umjetnički uspješno središte. Nakon organiziranih prosvjeda [[1328.]] godine njome gospodari obitelj [[Gonzaga]] (od [[1632.]] obitelj [[Gonzaga-Nevers]]), i zahvaljujući potpori [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]] i pape [[Pio II.|Pija II.]] vladali su čvrsto u 15. stoljeću. Na njihovu vladavinu podsjeća monumentalni dvorac-utvrda ''Castello di San Giorgio'', danas arheološki muzej i galerija umjetnina.
[[Datoteka:Cacciatabonacolsi.jpg|mini|<center>[[Domenico Morone]], ''Bitka ipred palače Bonacolsi u Mantovi'', Duždeva palača.<center>]]Tijekom sukoba [[Gvelfi|Gvelfa]] i [[Gibelini|Gibelina]], [[Pinamonte Bonacolsi]] je iskoristio kaotičnu situaciju i ovladao Mantovom [[1273.]] godine. Njegova obitelj je vladala slijedeće stoljeće, tijekom čega je Mantova postala trgovački i umjetnički uspješno središte. Nakon organiziranih prosvjeda [[1328.]] godine njome gospodari obitelj [[Gonzaga]] (od [[1632.]] obitelj [[Gonzaga-Nevers]]), i zahvaljujući potpori [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]] i pape [[Pio II.|Pija II.]] vladali su čvrsto u 15. stoljeću. Na njihovu vladavinu podsjeća monumentalni dvorac-utvrda ''Castello di San Giorgio'', danas arheološki muzej i galerija umjetnina.


God. [[1708.]] pripala je [[Austrija|Austriji]] i priključena je [[Milansko vojvodstvo|Milanskom vojvodstvu]]. God. [[1797.]] osvaja je [[Napoleon]]ova vojska, do [[1805.]] godine kada je priključena [[Kraljevina Italija|Kraljevini Italiji]]. Od [[1814.]] godine ponovo je pod vlašću Austrije, i postaje jedno od njezinih vodećih vojnih uporišta u gornjoj Italiji. Tijekom revolucije [[1848.]] godine mjesecima je bila pod opsadom vojske [[Pijemont]]a, da bi tek [[1859.]] godine bila priključena [[Mletačka republika|Mletačkoj republici]], te zajedno s njom [[1866.]] godine ušla u sastav ujedinjene [[Italija|Kraljevine Italije]].
God. [[1708.]] pripala je [[Austrija|Austriji]] i priključena je [[Milansko vojvodstvo|Milanskom vojvodstvu]]. God. [[1797.]] osvaja je [[Napoleon]]ova vojska, do [[1805.]] godine kada je priključena [[Kraljevina Italija|Kraljevini Italiji]]. Od [[1814.]] godine ponovo je pod vlašću Austrije, i postaje jedno od njezinih vodećih vojnih uporišta u gornjoj Italiji. Tijekom revolucije [[1848.]] godine mjesecima je bila pod opsadom vojske [[Pijemont]]a, da bi tek [[1859.]] godine bila priključena [[Mletačka republika|Mletačkoj republici]], te zajedno s njom [[1866.]] godine ušla u sastav ujedinjene [[Italija|Kraljevine Italije]].

Inačica od 20. kolovoza 2009. u 15:02

Mantova
Comune di Mantova
Datoteka:Mantova-Stemma.png
Općina
Položaj općine u Italiji
Regija:Veneto
Pokrajina:Lombardija (MN)
Koordinate:45°10′N 10°48′E / 45.167°N 10.800°E / 45.167; 10.800
Visina:19 m
Površina:64 km2
Stanovništvo:48,297 (2008.)
Gustoća stanovništva:1.32 stan./km2
Poštanski broj:0376
Pozivni broj:045
ISTAT-broj:023091
Svetac zaštitnik:Sveti Anselm
Mantova na karti Italija
Mantova
Mantova
Mantova (Italija)
Službena stranica:www.comune.mantova.it

Mantova je grad i upravno središte istoimene sjeverne talijanske provincije, regija Lombardija; 45,959 stanovnika. Poljoprivredno je, industrijsko i turističko središte.

Mantova je od 12. stoljeća okružena vještačkim jezerima (Lago Superiore, Lago di Mezzo i Lago Inferiore, tj. "Gornje", "Srednje" i "Donje" jezero) s tri strane. Ona se pune s rijeke Mincio, koja se spušta s jezera Garda[1]. Četvrto jezero, jezero Pajolo, je isušeno u 18. stoljeću.

Povijest

Mantovu su utemeljili Etruščani u 6. st. pr. Kr. na već postojećem otočnom naselju na rijeci Mincio (oko 2000. pr. Kr.). Ime joj potječe od etrurskog boga Mantusa (ili Hada), a u 5. st. pr. Kr. njom vladaju Cenomani, galsko pleme. Od 214. godine se spominje kao rimska kolonija. Mantova je rodni grad pjesnika Vergilija.

Mantova (1493.)

Početkom 5. stoljeća Mantovu razaraju Goti, a stradava i u bizantsko-langobardskim sukobima u 6. stoljeću. Langobardi vladaju Mantovom od 7. stoljeća, a zamjenjuju ih feudalni gospodari Canosse, do 1115. godine kada pristupa savezu lombardskih gradova (Lombardska liga).

Domenico Morone, Bitka ipred palače Bonacolsi u Mantovi, Duždeva palača.

Tijekom sukoba Gvelfa i Gibelina, Pinamonte Bonacolsi je iskoristio kaotičnu situaciju i ovladao Mantovom 1273. godine. Njegova obitelj je vladala slijedeće stoljeće, tijekom čega je Mantova postala trgovački i umjetnički uspješno središte. Nakon organiziranih prosvjeda 1328. godine njome gospodari obitelj Gonzaga (od 1632. obitelj Gonzaga-Nevers), i zahvaljujući potpori Žigmunda Luksemburškog i pape Pija II. vladali su čvrsto u 15. stoljeću. Na njihovu vladavinu podsjeća monumentalni dvorac-utvrda Castello di San Giorgio, danas arheološki muzej i galerija umjetnina.

God. 1708. pripala je Austriji i priključena je Milanskom vojvodstvu. God. 1797. osvaja je Napoleonova vojska, do 1805. godine kada je priključena Kraljevini Italiji. Od 1814. godine ponovo je pod vlašću Austrije, i postaje jedno od njezinih vodećih vojnih uporišta u gornjoj Italiji. Tijekom revolucije 1848. godine mjesecima je bila pod opsadom vojske Pijemonta, da bi tek 1859. godine bila priključena Mletačkoj republici, te zajedno s njom 1866. godine ušla u sastav ujedinjene Kraljevine Italije.

Znamenitosti

U Mantovi se nalazi dvorac Castello di San Giorgio (1395.-1406.), palače Palazzo de Te (1525.-1535.) i Ducale s freskama Andrea Mantagne, te crkve: Sant' Andrea (s grobom A. Mantegne), rotunda San Lorenzo iz 1082. god., San Sebastiano (1460.-1470.), te Katedrala iz 16. stoljeća kojoj je unutrašnjost dizajnirao Giulio Romano. Knjižnicu iz 1780. godine osnovala je austrijska carica Marija Terezija. U Mantovi se nalazi i državni arhiv.

Staro središte grada je od 2000. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. [2]

Privreda i trgovina

U Mantovi se nalaze proizvodnja poljoprivrednih strojeva, obuće i igračaka.

Prijateljski gradovi

Bilješke

  1. ↑ Parco del Mincio
  2. ↑ Mantova i posjedi Gonzaga, UNESCO-va svjetska baština

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mantova
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mantova&oldid=2005984"