Matija Petar Katančić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
Tvorac je prve arheološke rasprave u Hrvata, ''Rasprava o miljokazu'' (''Dissertatio de columna milliaria''), u kojoj opisuje rimski miljokaz pronađen kod [[Osijek]]a. |
Tvorac je prve arheološke rasprave u Hrvata, ''Rasprava o miljokazu'' (''Dissertatio de columna milliaria''), u kojoj opisuje rimski miljokaz pronađen kod [[Osijek]]a. |
||
Smatra ga se dijelom [[budimski krug hrvatskih franjevačkih pisaca|budimskog kruga hrvatskih franjevačkih pisaca]], zajedno sa [[Marijan Jaić|Marijanom Jaićem]], [[Mihovil Radnić|Mihovilom Radnićem]], [[Lovro Bračuljević|Lovrom Bračuljevićem]], [[Grgur Čevapović|Grgurom Ćevapovićem]], [[Grgur Peštalić|Grgurom Peštalićem]], [[Emerik Pavić|Emerikom Pavićem]], [[Stjepan Vilov|Stjepanom Vilovim]] i ostalima, koji je uvelike pridonio razvitku kulture Hrvata u Ugarskoj u 18. i 19. stoljeću <ref>[http://hrcak.srce.hr/file/11264 Scrinia Slavonica br.6/2006.] Robert Skenderović: Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. st. i početkom 20. st.</ref>. |
|||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
{{Književnici prosvjetiteljstva i klasicizma}} |
{{Književnici prosvjetiteljstva i klasicizma}} |
||
Inačica od 25. kolovoza 2009. u 20:39
Matija Petar Katančić (Valpovo, 12. kolovoza 1750. - Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije i numizmatike te knjižnički kustos.
Životopis
Studirao je bogoslovlje i estetiku u Budimu. Kao mlad ušao je u franjevce. Dugo je godina bio profesorom u Osijeku, Zagrebu i Pešti. Na potonjem je sveučilištu predavao arheologiju. Prevoditelj je prvog cjelovito tiskanog Svetog pisma na hrvatski jezik. Prijevod je objavljen 1831. prvi put.
Katančić je u književnosti bio predstavnik kasnog pseudoklasičnog pjesništva. Hvalospjeve piše po ugledu na Horacija, a pastirske pjesme po ugledu na grčko i rimsko bukolsko pjesništvo. Njegove prigodničarske latinske pjesme, napisane po uzoru na Horacija i izdane skupa s njegovim hrvatskim pjesmama u zbirci Jesenski plodovi (Fructus autumnales, 1791.), pokazuju da je bio temeljito klasički obrazovan ite da je bio izvrstan verzifikator.
Bivajući izvrstnim poznavateljem klasične grčke i rimske književnosti, pokušavao je unijeti u jezik i latinske metričke oblike, odnosno stvoriti umjetničke pjesme prema latinskim uzorima. U raspravi Kratka bilješka o prozodiji ilirskoga jezika (Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio, 1791.) dao je nekoliko zanimljivih metričkih obrazaca po ugledu na stare klasike, pokazavši izvrsno poznavanje grčke i rimske mitologije i književnosti. U svojoj drugoj književnoteorijskoj raspravi, pod naslovom Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike (De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, 1817.) prvi razmatra hrvatsku književnost s estetičkog stajališta.
Tvorac je prve arheološke rasprave u Hrvata, Rasprava o miljokazu (Dissertatio de columna milliaria), u kojoj opisuje rimski miljokaz pronađen kod Osijeka.
Smatra ga se dijelom budimskog kruga hrvatskih franjevačkih pisaca, zajedno sa Marijanom Jaićem, Mihovilom Radnićem, Lovrom Bračuljevićem, Grgurom Ćevapovićem, Grgurom Peštalićem, Emerikom Pavićem, Stjepanom Vilovim i ostalima, koji je uvelike pridonio razvitku kulture Hrvata u Ugarskoj u 18. i 19. stoljeću [1].
Izvori
- ↑ Scrinia Slavonica br.6/2006. Robert Skenderović: Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. st. i početkom 20. st.
| |||||||||||