Namješteni sudski postupak

Montirani politički sudski procesi ili montirani politički sudski postupci opisuju javne sudske postupke u kojima je obujam kazne okrivljenika već unaprijed odlučen.

Preostali cilj je jedino još prikazivanje razloga za kaznu u javnost. Montirani politički sudski procesi služe kao klasično sredstvo progona političkih protivnika ili drugih nepoželjnih osoba.

Definicija

Montirani politički sudski podstupci su uobičajeni u diktatorskim sustavima kao sredstvo za uklanjanje nepodobnih osoba. Postupci se vode pri neuvažavanju svih načela vladavine prava ili zakona i služe eliminaciji, obeščasčenju i uništenju okrivljenika u javnosti. Zato su montirani procesi često inscinirani kao veliki medijski spektakl i služe zastrašivanju i discipliniranju neistomišljenika.

Kritični stav prema vlade primjerice optuživalo se kao veleizdaja, špijunaža ili sličnim optužbama. Druga varijanta je bilo izmišljanje kaznenih djela za koja se lažno optuživalo okrivljenika.

Okrivljenici praktički nemaju mogućnost za obranu a priznanje koja su obično na početku procea izjavili su izjavljeni pod ucjenama ili nakon mučenja. Presuda je u većini slučajeva već unaprijed donesena. Optužnica se očitava na polemičan način i presude su uglavnom teške.

Poznati primjeri

Najpoznatiji montirani sudski procesi su u novijoj povijesti:

• Staljinove čistke [1]
• Hitlerove čistke nakon neuspjeloga atentata na njega[2]
• Titove čistke nakon Drugog svjetskog rata (primjerice postupak protiv Alojzije Stepinca, Andrije Hebranga) i nakon Hrvatskog proljeća protiv brojnih domoljubnih hrvatskih disidenta kao primjerice Franjo Tuđman, Dražen Budiša, Petar Kriste, Ivan Zvonimir Čičak i Marko Veselica.