Vladimir II. Monomah: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: mini|Vladimir II. Monomah pred svoju smrt, auto: Boris Čorikov (1836.) '''Vladimir II. Monomah''' ili '''Vladimir I. Vsevolodov...
 
mNema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Instruction of Vladimir II Monomakh.jpeg|mini|Vladimir II. Monomah pred svoju smrt, auto: Boris Čorikov (1836.)]]
[[Datoteka:Instruction of Vladimir II Monomakh.jpeg|mini|Vladimir II. Monomah pred svoju smrt, auto: Boris Čorikov (1836.)]]


'''Vladimir II. Monomah''' ili '''Vladimir I. Vsevolodovič''', krsnoga imena '''Vasilj''' (1053.-1125.); je veliki knez [[Kijev]]a u razdoblju između 1113. i 1125. godine, sin [[Vsevolod I., veliki knez Kijeva|Vsevoloda Jaroslaviča]]. Ime «Monomah» je dobio od svoje majke, koja je bila kćer bizanstskog cara Konstantina Monomahosa. Ipak, ovu tvrdnju treba uzeti s određenom dozom rezerviranosti s obzirom da pojedini povjesničari niječu tu vezu tvrdeći kako je tek riječ o pretpostavkama [[SSSR|sovjetskih]] povjesničara bez znanstvenih dokaza. Vladimir II. Monomah je za vrijeme očeve vladavine od 1067. upravljao [[Smolenska kneževina|Smolenskom kneževinom]], a potom od 1078. do 1094. [[Černigivska kneževina|Černigivskom kneževinom]]. Ujedno je predvodio 13 uspješnih vojnih bitki u ime svoga oca, često sudjelujući u diplomatskim pregovorima. Godine 1094. je postao knez [[Perejaslav]]a, a nakon 1113. polako se približava [[kijev]]skom tronu.
'''Vladimir II. Monomah''' ili '''Vladimir I. Vsevolodovič''', krsnoga imena '''Vasilj''' (1053.-1125.); ([[ruski]]: '''Владимир Мономах''', [[ukrajinski]]: '''Володимир Мономах'''); je veliki knez [[Kijev]]a u razdoblju između 1113. i 1125. godine, sin [[Vsevolod I., veliki knez Kijeva|Vsevoloda Jaroslaviča]].
Ime «Monomah» je dobio od svoje majke, koja je bila kćer bizanstskog cara Konstantina Monomahosa. Ipak, ovu tvrdnju treba uzeti s određenom dozom rezerviranosti s obzirom da pojedini povjesničari niječu tu vezu tvrdeći kako je tek riječ o pretpostavkama [[SSSR|sovjetskih]] povjesničara bez znanstvenih dokaza. Vladimir II. Monomah je za vrijeme očeve vladavine od 1067. upravljao [[Smolenska kneževina|Smolenskom kneževinom]], a potom od 1078. do 1094. [[Černigivska kneževina|Černigivskom kneževinom]]. Ujedno je predvodio 13 uspješnih vojnih bitki u ime svoga oca, često sudjelujući u diplomatskim pregovorima. Godine 1094. je postao knez [[Perejaslav]]a, a nakon 1113. polako se približava [[kijev]]skom tronu.


Vladimir je bio jedan od najkvalitetnijh i vrlo učinkovitih državnika na prostorima srednjovjekovne [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]] i ponovno je u nezahvalnim odnosima započeo stvaranje centralizirane države sa središtem u [[Kijev]]u. Pokušao je objediniti posvađane kneževe u borbi protiv nomadskog naroda [[Kumani|Kumana]]. Godine 1097. u starom [[Ukrajina|ukrajinskom]] gradiću [[Ljubeč]] održan je državnički skup kneževa kojim se između kneževa nastojalo stvoriti primirje i suglasnost u zajedničkoj borbi protiv svih vanjskih neprijatelja. Pod Vladimirovim utjecajem, slični manji skupovi su održani 1100. i 1103. u [[Vitičiv]]u i [[Dolobsk]]u. Za njegove vladavine pokrenuto je nekoliko zakonskih i ekonomskih reformi te je zaslužan za nekoliko [[staroruski (termin)|staroruskih]] književnih djela koje su se uspjele očuvati do danas.
Vladimir je bio jedan od najkvalitetnijh i vrlo učinkovitih državnika na prostorima srednjovjekovne [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]] i ponovno je u nezahvalnim odnosima započeo stvaranje centralizirane države sa središtem u [[Kijev]]u. Pokušao je objediniti posvađane kneževe u borbi protiv nomadskog naroda [[Kumani|Kumana]]. Godine 1097. u starom [[Ukrajina|ukrajinskom]] gradiću [[Ljubeč]] održan je državnički skup kneževa kojim se između kneževa nastojalo stvoriti primirje i suglasnost u zajedničkoj borbi protiv svih vanjskih neprijatelja. Pod Vladimirovim utjecajem, slični manji skupovi su održani 1100. i 1103. u [[Vitičiv]]u i [[Dolobsk]]u. Za njegove vladavine pokrenuto je nekoliko zakonskih i ekonomskih reformi te je zaslužan za nekoliko [[staroruski (termin)|staroruskih]] književnih djela koje su se uspjele očuvati do danas.

Inačica od 20. rujna 2009. u 10:13

Vladimir II. Monomah pred svoju smrt, auto: Boris Čorikov (1836.)

Vladimir II. Monomah ili Vladimir I. Vsevolodovič, krsnoga imena Vasilj (1053.-1125.); (ruski: Владимир Мономах, ukrajinski: Володимир Мономах); je veliki knez Kijeva u razdoblju između 1113. i 1125. godine, sin Vsevoloda Jaroslaviča.

Ime «Monomah» je dobio od svoje majke, koja je bila kćer bizanstskog cara Konstantina Monomahosa. Ipak, ovu tvrdnju treba uzeti s određenom dozom rezerviranosti s obzirom da pojedini povjesničari niječu tu vezu tvrdeći kako je tek riječ o pretpostavkama sovjetskih povjesničara bez znanstvenih dokaza. Vladimir II. Monomah je za vrijeme očeve vladavine od 1067. upravljao Smolenskom kneževinom, a potom od 1078. do 1094. Černigivskom kneževinom. Ujedno je predvodio 13 uspješnih vojnih bitki u ime svoga oca, često sudjelujući u diplomatskim pregovorima. Godine 1094. je postao knez Perejaslava, a nakon 1113. polako se približava kijevskom tronu.

Vladimir je bio jedan od najkvalitetnijh i vrlo učinkovitih državnika na prostorima srednjovjekovne Kijevske Rusi i ponovno je u nezahvalnim odnosima započeo stvaranje centralizirane države sa središtem u Kijevu. Pokušao je objediniti posvađane kneževe u borbi protiv nomadskog naroda Kumana. Godine 1097. u starom ukrajinskom gradiću Ljubeč održan je državnički skup kneževa kojim se između kneževa nastojalo stvoriti primirje i suglasnost u zajedničkoj borbi protiv svih vanjskih neprijatelja. Pod Vladimirovim utjecajem, slični manji skupovi su održani 1100. i 1103. u Vitičivu i Dolobsku. Za njegove vladavine pokrenuto je nekoliko zakonskih i ekonomskih reformi te je zaslužan za nekoliko staroruskih književnih djela koje su se uspjele očuvati do danas.

Vladimir II. Monomah je oženio Gitu, kćer engleskog kralja Harolda II. te je iza sebe ostavio Kijevsku, Smolensku i Suzdaljsku dinastiju Rurika. Vladimir predstavlja posljednjeg kijevskog kneza koji je vladao u posve objedinjenoj Kijevskoj Rusi. Pokopan je 1125. u Sabornoj crkvi Svete Sofije u Kijevu.

Literatura

  • Shliakov, N.; O Pouchenii Vladimira Monomakha (Saint Petersburg, 1900.)
  • Ivakin, I.; Kniaz Vladimir Monomakh i ego Pouchenie, part 1 (Moscow, 1901.)
  • Orlov, A.; Vladimir Monomakh (Moscow–Leningrad, 1946.; repr, The Hague–Paris, 1969.)

Vanjske poveznice