Nihilizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 23. rujna 2009. u 14:32

Nihilizam (lat. nihil – ništa) je nazor koji poriče vrijednost teorijskih zasada, društvenih normi i ideala. Cilj nihilizma je uništenje starog čovjeka i stvaranje novog, oslobođenog autoriteta i kulturnih značenja. Predrasuda o nihilizmu je da je on vjerovanje u ništa.

Termin nihilizam prvi puta upotrebljava Turgenjev u romanu Očevi i djeca (1862.) karakterizirajući njime životni stav i poglede svog junaka Bazarova. Nasuprot idolatrijskim shvaćanjima okoline, Bazarov se cinički odnosi prema svakom autoritetu radikalno ispovijedajući jedino naturalističku filozofiju i znanost, no njegovu je posvemašnom kriticizmu stran i svaki konstruktivni društveni napor. Takvo nastrojenje obilježava i ondašnji politički pokret koji se manifestirao anarhizmom, a razvio se osobito među studentskom omladinom. Njihov radikalni individualizam, i pored naglašene materijalističko-kritičke osnove, treba razlikovati od socijalne doktrine Černiševskog, Dobroljubova, Pisareva i njihova kruga. Širenjem ruske književnosti termin je preuzet na Zapadu, ali bez izrazitije političke konotacije, prvenstveno kao oznaka za svojevrsni ateizam kojeg su prototipovi junaci Dostojevskog, Ivan Karamazov i Kirilov. Takav nihilizam najbolje očituje stav: ako nema boga, sve je dopušteno, tj. tada je najviša vrijednost individualna sloboda, a njena je kruna egzistencijalni izbor samoubojstva.

U filozofiji, pojam nihilizam javlja se uglavnom u dva značenja: kao logičko-spoznajni nihilizam, koji odriče svaku objektivnu vrijednost filozofsko-znanstvene spoznaje te stoji u bližoj vezi s radikalnim skepticizmom i kao moralno-politički nihilizam, prema kojemu se društvene i političke vrijednosti ne mogu utemeljiti ni na kakvim racionalnim argumentima. Takav se nihilizam javlja kod Seksta Empirika, Gorgije, Maxa Stirnera, Paula Mongréa, Friedricha Nietzschea, Alberta Camusa i drugih, a Martin Heidegger njime karakterizira opće stanje europskog duha novog znanstveno-tehničkog doba.

@@ Redak 3: / Redak 3: @@
 '''Nihilizam''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''nihil'' –  ništa) je nazor koji poriče vrijednost teorijskih zasada, društvenih normi i ideala. Cilj nihilizma je uništenje ''starog čovjeka'' i stvaranje ''novog'', oslobođenog autoriteta i kulturnih značenja. Predrasuda o nihilizmu je da je on vjerovanje u [[ništa]].
-Termin ''nihilizam'' prvi puta upotrebljava [[Ivan Turgenjev|Turgenjev]] u [[roman]]u ''[[Očevi i djeca]]'' ([[1862.]]) karakterizirajući njime životni stav i poglede svog junaka Bazarova. Nasuprot idolatrijskim shvaćanjima okoline, Bazarov se cinički odnosi prema svakom autoritetu radikalno ispovijedajući jedino [[Naturalizam|naturalističku]] filozofiju i [[znanost]], no njegovu je posvemašnom [[Kriticizam|kriticizmu]] stran i svaki konstruktivni društveni napor. Takvo nastrojenje obilježava i ondašnji politički pokret koji se manifestirao [[Anarhizam|anarhizmom]], a razvio se osobito među studentskom omladinom. Njihov radikalni [[individualizam]], i pored naglašene materijalističko-kritičke osnove, treba razlikovati od socijalne doktrine [[Nikolaj Gavrilovič Černiševski|Černiševskog]], [[Nikolaj Aleksandrovič Dobroljubov|Dobroljubova]], [[Dmitrij Ivanovič Pisarev|Pisareva]] i njihova kruga.
+Termin ''nihilizam'' prvi puta upotrebljava [[Ivan Turgenjev|Turgenjev]] u [[roman]]u ''[[Očevi i djeca]]'' ([[1862.]]) karakterizirajući njime životni stav i poglede svog junaka Bazarova. Nasuprot idolatrijskim shvaćanjima okoline, Bazarov se cinički odnosi prema svakom autoritetu radikalno ispovijedajući jedino [[Naturalizam|naturalističku]] filozofiju i [[znanost]], no njegovu je posvemašnom [[Kriticizam|kriticizmu]] stran i svaki konstruktivni društveni napor. Takvo nastrojenje obilježava i ondašnji politički pokret koji se manifestirao [[Anarhizam|anarhizmom]], a razvio se osobito među studentskom omladinom. Njihov radikalni [[individualizam]], i pored naglašene materijalističko-kritičke osnove, treba razlikovati od socijalne doktrine [[Nikolaj Gavrilovič Černiševski|Černiševskog]], [[Nikolaj Aleksandrovič Dobroljubov|Dobroljubova]], [[Dmitrij Ivanovič Pisarev|Pisareva]] i njihova kruga. Širenjem [[Rusija|ruske]] [[književnost]]i termin je preuzet na Zapadu, ali bez izrazitije političke konotacije, prvenstveno kao oznaka za svojevrsni [[ateizam]] kojeg su prototipovi junaci [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskog]], Ivan Karamazov i Kirilov. Takav nihilizam najbolje očituje stav: ako nema [[bog]]a, sve je dopušteno, tj. tada je najviša vrijednost individualna [[sloboda]], a njena je kruna [[Egzistencijalizam|egzistencijalni]] izbor [[samoubojstvo|samoubojstva]].
-Širenjem [[Rusija|ruske]] [[književnost]]i termin je preuzet na Zapadu, ali bez izrazitije političke konotacije, prvenstveno kao oznaka za svojevrsni [[ateizam]] kojeg su prototipovi junaci [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskog]], Ivan Karamazov i Kirilov. Takav nihilizam najbolje očituje stav: ako nema [[bog]]a, sve je dopušteno, tj. tada je najviša vrijednost individualna [[sloboda]], a njena je kruna [[Egzistencijalizam|egzistencijalni]] izbor [[samoubojstvo|samoubojstva]].
 U [[Filozofija|filozofiji]], pojam nihilizam javlja se uglavnom u dva značenja: kao logičko-spoznajni nihilizam, koji odriče svaku objektivnu vrijednost filozofsko-znanstvene spoznaje te stoji u bližoj vezi s radikalnim [[Skepticizam|skepticizmom]] i kao moralno-politički nihilizam, prema kojemu se društvene i političke vrijednosti ne mogu utemeljiti ni na kakvim racionalnim argumentima. Takav se nihilizam javlja kod [[Sekst Empirik|Seksta Empirika]], [[Gorgija|Gorgije]], [[Max Stirner|Maxa Stirnera]], [[Felix Hausdorff|Paula Mongréa]], [[Friedrich Nietzsche|Friedricha  Nietzschea]], [[Albert Camus|Alberta Camusa]] i drugih, a [[Martin Heidegger]] njime karakterizira opće stanje europskog duha novog znanstveno-tehničkog doba.