Krešimir Baranović: razlika između inačica
Redak 33: | Redak 33: | ||
* simfonijski scherzo (1921.) |
* simfonijski scherzo (1921.) |
||
* ''Svatovac'' za orkestar (1922.) |
* ''Svatovac'' za orkestar (1922.) |
||
* |
* gudački kvartet (1924.) |
||
* ''Poème balkanique'' za orkestar (1926.) |
* ''Poème balkanique'' za orkestar (1926.) |
||
* suita iz baleta ''Licitarsko srce'' za orkestar (1927.) |
* suita iz baleta ''Licitarsko srce'' za orkestar (1927.) |
||
* |
* sinfonietta u Es Duru (1939.) |
||
* ''Pjesma guslara'', rapsodija za orkestar (1945.) |
* ''Pjesma guslara'', rapsodija za orkestar (1945.) |
||
* |
* sinfonieta za gudački orkestar (1952.), obrađena za gudački kvartet 1924. |
||
* koncert za rog i orkestar (1973.) |
* koncert za rog i orkestar (1973.) |
||
Inačica od 14. listopada 2009. u 15:30
Krešimir Baranović (Šibenik, 25. lipnja 1894. - Beograd, 17. studenog 1975.) hrvatski je skladatelj i dirigent.
Životopis
U Zagrebu uči teoretske predmete, klavir i rog, da bi, nakon mature, upisao kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Beču (1912.-1914.). 1915. godine postaje dirigent u Zagrebačkoj operi, gdje ostaje sve do 1927., kada prelazi na istu dužnost u Beograd, da bi tijekom 1927. i 1928. gostovao s baletskom trupom Ane Pavlovne u Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj i Italiji. U Zagreb se vraća 1928. godine na staro mjesto, gdje ostaje sve do 1943. godine, kada preuzima vođenje Radio-orkestra u Bratislavi (Slovačka), gdje je imenovan i za direktora Opere (1945.-1946.). Nakon toga postaje profesor Glazbene akademije, dirigent Opere i direktor Filharmonije u Beogradu do 1964. godine.
Kao stvaralac, Baranović je jedna od najmarkantnijih ličnosti nacionalnog smjera u novijoj hrvatskoj i bivše-jugoslavenskoj glazbi. S posebnim afinitetom prema ruskoj glazbi, što se ogledalo i u njegovoj reproduktivnoj dijelatnosti, on se nadovezuje na ranog Stravinskog (Petruška), ali oslanjajući se i na narodni melos, stvara vlastiti glazbeni jezik, čiju sočnost i bogatstvo crpi i iz svoga majstorskog poznavanja orkestra.
Kao prvenstveno operski dirigent, on daje svoje najbolje stranice u scenskim i vokalno-instrumentalnim djelima, a svojim djelom Licitarsko srce otpočinje novu epohu u razvoju savremenog baleta u nas.
Skladbe
Vokalne skladbe
- Z mojih bregov (Fran Galović) za bariton i orkestar (1927.)
- Moj grad (Vinko Nikolić) za glas i orkestar (1943.)
- Iz osame (Krešimir Baranović) za glas i orkestar (1944.)
- Pan (Miroslav Krleža), simfonijska pjesma za recitatora, soliste, mješoviti zbor i orkestar (1957.)
- Goran (Ivan Goran Kovačić), kantata za recitatora, soliste i orkestar (1960.)
- Oblaci (Dobrica Cesarić) za mezosopran i orkestar (1963.)
- Šume, šume (više hrvatskih pjesnika), kantata za mješoviti zbor i orkestar (1967.)
- Na moru (Gustav Krklec) za bariton i orkestar (1973.)
Scenske skladbe
- Licitarsko srce (Krešimir Baranović), balet (1924., Zagreb)
- Cvijeće male Ide (Margareta Froman, prema Hansu Christianu Andersenu), balet (1925., Zagreb)
- Striženo-košeno (Gustav Krklec), komična opera (1932., Zagreb)
- Imbrek z nosom (Krešimir Baranović), balet (1935., Zagreb)
- Nevjesta od Cetinjgrada (Marko Fotez, prema Turci idu Augusta Šenoe), komićna opera (1942.; 1951., Beograd)
- Kineska prića (Dimitrije Parlić, prema Der Kreidekreis Klabunda), balet (1955., Beograd)
- scenske glazbe za Tirena (Marin Držić), Dundo Maroje (Marin Držić), Antigona (Sophokles) i Henri IV. (Shakespeare)
Instrumentalne skladbe
- koncertna uvertira (1916.)
- simfonijski scherzo (1921.)
- Svatovac za orkestar (1922.)
- gudački kvartet (1924.)
- Poème balkanique za orkestar (1926.)
- suita iz baleta Licitarsko srce za orkestar (1927.)
- sinfonietta u Es Duru (1939.)
- Pjesma guslara, rapsodija za orkestar (1945.)
- sinfonieta za gudački orkestar (1952.), obrađena za gudački kvartet 1924.
- koncert za rog i orkestar (1973.)