Jichak Rabin: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Xqbot (razgovor | doprinosi)
m robot Mijenja: et:Yits'ẖak Rabin
m robot Dodaje: jv:Yitzhak Rabin
Redak 42: Redak 42:
[[it:Yitzhak Rabin]]
[[it:Yitzhak Rabin]]
[[ja:イツハク・ラビン]]
[[ja:イツハク・ラビン]]
[[jv:Yitzhak Rabin]]
[[ka:იცხაკ რაბინი]]
[[ka:იცხაკ რაბინი]]
[[ko:이츠하크 라빈]]
[[ko:이츠하크 라빈]]

Inačica od 4. studenoga 2009. u 21:25

Jichak Rabin

Jichak Rabin[1] (Jeruzalem, 1. ožujka 1922. - Tel Aviv, 4. studenog 1995.), izraelski vojnik i političar.

Rođen je u Jeruzalemu, gdje je završio poljoprivrednu školu. Rabin se borio u židovskom Palmachu protiv britanskih vlasti te je sudjelovao u oružanim akcijama protiv vichyjevske Francuske u Siriji i Libanonu. Tijekom Prvog izraelsko-arapskog rata 1948. vodio je obranu Jeruzalema, a u završnoj fazi rata vodio je operacije protiv Egipćana u pustinji Negev. Rabin je brzo napredovao u redovima izraelske vojske te je 1964. postao načelnik glavnog stožera. Njegove zamisli o brzoj mobilizaciji pričuve i uništenju neprijateljskog zrakoplovstva na zemlji pokazale su se odlučujućima u ratu 1967.(više na Bliskoistočni sukob). Godinu dana nakon rata okončao je vojnu karijeru i preuzeo mjesto veleposlanika u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1973. ušao je u politiku te nakon ostavke Golde Meir 1974. postao peti izraelski premijer i prvi rođen na izraelskom tlu. U travnju 1977., nakon serije skandala, prisiljen je predati vodstvo stranke Shimonu Peresu. Od 1984. do 1990. Rabin je bio ministar obrane te je djelomično odgovoran za politiku čvrste ruke prema Palestincima u početku Intifade. Godine 1992. vratio se na čelo Laburista i nakon izbora postao premijer. Nakon tajnih pregovora, 1993. potpisao je sporazum s dugogodišnjim neprijateljem Yasserom Arafatom, a 1994. zajedno s izraelskim ministrom vanjskih poslova Shimonom Peresom i Yasserom Arafatom podijelio je Nobelovu nagradu za mir. Na mirovnom skupu 1995. ubio ga izraelski ekstremist a njegova će smrt biti nenadoknadiv gubitak bliskoistočnom mirovnom procesu.

Vanjske poveznice

Izvori

  1. Vladimir Anić: Hrvatski enciklopedijski rječnik; svezak 9, str. 62 (ISBN 9536045281)