Biserujka: razlika između inačica

Koordinate: 45°11′14″N 14°36′35″E / 45.1873°N 14.6098°E / 45.1873; 14.6098 (WD)
Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
TXiKiBoT (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: it:Grotta di Biserujka
mala dopuna, poveznice i sitni popravci
Redak 3: Redak 3:
| izvorni naziv =
| izvorni naziv =
| slika = [[Datoteka:Biserujka1.JPG|300px]]
| slika = [[Datoteka:Biserujka1.JPG|300px]]
| slika_opis = Špiljski ukrasi.
| slika_opis = Špiljski ukrasi — [[stalagnat]].
| širina-stupnjevi = 45
| širina-stupnjevi = 45
| širina-minute = 11
| širina-minute = 11
Redak 16: Redak 16:
| najbliži grad = Grad [[Krk (grad)|Krk]]
| najbliži grad = Grad [[Krk (grad)|Krk]]
| površina =
| površina =
| najniža razina =
| najniža razina = 53 [[Nadmorska visina|m n.v.]]
| najveća visina =
| najveća visina =
| dužina = 110 m
| dužina = 110 m
Redak 25: Redak 25:


==Naziv==
==Naziv==
[[Špilja]] Biserujka, kao i mnoge špilje, ima i druga imena, pa ju nazivaju i Vitezićevom špiljom ili Slivanjskom jamom. Prema legendi, špilja je dobila ime prema blagu koje je u njoj pronađeno, a pripadalo je lokalnim [[gusari]]ma. No blago je kasnije premješteno, a točnu lokaciju „zna samo Ive Gospodin“, čija je kuća na ulazu u selo [[Rudine (Dobrinj)|Rudine]].
[[Špilja]] Biserujka, kao i mnoge špilje, ima i druga imena, pa ju nazivaju i Vitezićevom špiljom ili Slivanjskom jamom. Prema legendi, špilja je dobila ime prema blagu koje je u njoj pronađeno, a pripadalo je lokalnim [[gusari]]ma. No blago je kasnije premješteno, a točnu lokaciju ''„zna samo Ive Gospodin“'', čija je kuća na ulazu u selo [[Rudine (Dobrinj)|Rudine]].


==Opis==
==Opis==
Premda kratka i plitka, [[špilja]] redovito oduševljava svoje sve mnogobrojnije posjetitelje, često već i prije nego uđu u nju, jer se nalazi na svega nekoliko desetaka metara nad morem i u njegovoj blizini. Dugačka je samo 110 metara, ali je vrlo bogata [[stalaktiti|stalaktitima]] i [[stalagmit|stalagmitima]]. Ni njezina dubina od ulaza do dna nije velika, svega 12 metara. Najniži dio špilje je 53 metra nad morem. Zbog vrlo tankog „krova“ ( 2-5 metara ), za kišnih razdoblja, oborinska voda se procjeđuje. Njezinim djelovanjem [[kalcij|kalcijevi spojevi]] se talože slojem od 1 milimetra u 10 – 30 godina. Temperatura u njoj varira od oko 15 °C ljeti, do oko 13°C zimi.
Premda kratka i plitka, [[špilja]] redovito oduševljava svoje sve mnogobrojnije posjetitelje, često već i prije nego uđu u nju, jer se nalazi na svega nekoliko desetaka metara nad morem i u njegovoj blizini. Dugačka je samo 110 metara, ali je vrlo bogata [[stalaktit]]ima, [[stalagmit]]ima i [[stalagnat]]ima. Ni njezina dubina od ulaza do dna nije velika, svega 12 metara. Najniži dio špilje je 53 [[Nadmorska visina|metra nad morem]]. Zbog vrlo tankog ''„krova“'' ( 25 metara ), za kišnih razdoblja, oborinska voda se procjeđuje. Njezinim djelovanjem [[kalcij|kalcijevi spojevi]] se talože slojem od 1 milimetra u 10 – 30 godina. Temperatura u njoj varira od oko 15° C ljeti, do oko 13° C zimi.
Špiljski ukrasi variraju od smećkastih i sivih pa sve do crvenkastih tonova, a koji nastaju „igrom“ [[minerali|minerala]], naročito željeznih i manganskih oksida po [[vapnenac|vapnencu]]. Na nekim mjestima, osim prirodno nastalih boja, ima i onih nastalih ljudskim djelovanjem ostaci čađe koju su ostavile baklje njezinih davnih posjetitelja.
Špiljski ukrasi variraju od smećkastih i sivih pa sve do crvenkastih tonova, a koji nastaju ''„igrom“'' [[minerali|minerala]], naročito željeznih i manganskih oksida po [[vapnenac|vapnencu]]. Na nekim mjestima, osim prirodno nastalih boja, ima i onih nastalih ljudskim djelovanjem ostaci čađe koju su ostavile [[Baklja|baklje]] njezinih davnih posjetitelja.
Tu živi [[endem|endemski]] račić „Alpioniscus christiani“, ali je vrlo malen i teško uočljiv. Osim njega, u špilji žive i puževi , stonoge i šišmiši. Pronađeni su i ostaci [[špiljski medvjed|špiljskog medvjeda]] stari oko 16 000 godina.
Tu živi [[endem|endemski]] [[Rakovi|račić]] ''([[Latinski jezik|lat.]]) [[Alpioniscus christiani]]'', koji je vrlo malen i teško uočljiv. Osim njega, u špilji žive i [[puževi]] , [[stonoge]] i [[šišmiši]]. Pronađeni su i ostaci [[špiljski medvjed|špiljskog medvjeda]] stari oko 16 000 godina.


==Uređivanje špilje==
==Uređivanje špilje==
[[Datoteka:Biserujka2.JPG|mini|250px|lijevo|Posjetioci u špilji.]]
[[Datoteka:Biserujka2.JPG|mini|250px|lijevo|Posjetioci u špilji.]]
[[Datoteka:Biserujka.JPG|mini|250px|desno|Strop špilje.]]
[[Datoteka:Biserujka.JPG|mini|250px|desno|Strop špilje.]]
Iako je lokalnim mještanima bila nedvojbeno poznata već od davnine, prvi zapis o njezinom postojanju potječe iz 1834. godine, prilikom uhićenja jednog krijumčara iz [[Senj|Senja]]. Posjećivana je već 150 godina, a mnogi od posjetitelja napravili su manje ili više nadoknadive štete. Teško su nadoknadivi okrhnuti ili polomljeni stalaktiti i stalagmiti. Brojni grafiti su izbrisani, ali su ipak ostavljeni oni stariji kao i najstariji iz 1859. godine. Prvi put je [[špilja]] uređena za posjetitelje 1950. godine kojom prilikom je izmjenjen i njezin ulaz koji je do tada bio u obliku jame. Međutim, i nakon tog uređenja, špilja je opet neko vrijeme zapuštena, sve do 1997. godine kada su uređene staze, ograde i osvijetljenje bez kojeg bi bilo nemoguće vidjet svu njezinu ljepotu. Od posljednjeg uređenja i otvaranja 1997. godine, špilja je postala još jedan detalj u nizu zanimljivosti, kulturnih i prirodnih vrijednosti otoka Krka. Osim s otoka Krka, posjećuju ju i mnogih gosti s čitave [[Crikvenica|Crikveničke rivijere]] koji do nje dolaze organiziranim turističkim prijevozom morem do uvale Slivanjske. Zahvaljujući svemu tome [[špilja]] "Biserujka" je u posljenjih 10-etak godina postala jedna od najposjećenijih
Iako je lokalnim mještanima bila nedvojbeno poznata već od davnine, prvi zapis o njezinom postojanju potječe iz [[1834.]] godine, prilikom uhićenja jednog krijumčara iz [[Senj|Senja]]. Posjećivana je već 150 godina, a mnogi od posjetitelja napravili su manje ili više nadoknadive štete. Teško su nadoknadivi okrhnuti ili polomljeni stalaktiti i stalagmiti. Brojni grafiti su izbrisani, ali su ipak ostavljeni oni stariji kao i najstariji iz [[1859.]] godine. Prvi put je [[špilja]] uređena za posjetitelje [[1950.]] godine kojom prilikom je izmjenjen i njezin ulaz koji je do tada bio u obliku jame. Međutim, i nakon tog uređenja, špilja je opet neko vrijeme zapuštena, sve do [[1997.]] godine kada su uređene staze, ograde i osvijetljenje bez kojeg bi bilo nemoguće vidjet svu njezinu ljepotu. Od posljednjeg uređenja i otvaranja [[1997.]] godine, špilja je postala još jedan detalj u nizu zanimljivosti, kulturnih i prirodnih vrijednosti otoka Krka. Osim s otoka Krka, posjećuju ju i mnogih gosti s čitave [[Crikvenica|Crikveničke rivijere]] koji do nje dolaze organiziranim turističkim prijevozom morem do uvale Slivanjske. Zahvaljujući svemu tome [[špilja]] "Biserujka" je u posljenjih 10‑etak godina postala jedna od najposjećenijih
špilja u Hrvatskoj. Tijekom većeg dijela godine špilja je otvorena za razgledavanje uz plaćanje niske cijene, a tokom zimskih mjeseci posjet je moguć uz prethodni dogovor s lokalnom turističkom agencijom.
špilja u Hrvatskoj. Tijekom većeg dijela godine špilja je otvorena za razgledavanje uz plaćanje niske cijene, a tokom zimskih mjeseci posjet je moguć uz prethodni dogovor s lokalnom turističkom agencijom.



Inačica od 22. studenoga 2009. u 03:00

Biserujka
Špiljski ukrasi — stalagnat.
Položaj
Koordinate45°11′14″N 14°36′35″E / 45.1873°N 14.6098°E / 45.1873; 14.6098 (WD)
SmještajOtok Krk
Najbliži gradGrad Krk
DržaveHrvatska
Fizikalne osobine
Dužina110 m m
Najniža razina53 m n.v. m
Približna starost> 16 000 godina

Biserujka je špilja koja se nalazi na sjeveroistočnom dijelu otoka Krka, na graničnom području općina Omišalj i Dobrinj, ponad uvale Slivanjska, nedaleko sela Rudine.

Naziv

Špilja Biserujka, kao i mnoge špilje, ima i druga imena, pa ju nazivaju i Vitezićevom špiljom ili Slivanjskom jamom. Prema legendi, špilja je dobila ime prema blagu koje je u njoj pronađeno, a pripadalo je lokalnim gusarima. No blago je kasnije premješteno, a točnu lokaciju „zna samo Ive Gospodin“, čija je kuća na ulazu u selo Rudine.

Opis

Premda kratka i plitka, špilja redovito oduševljava svoje sve mnogobrojnije posjetitelje, često već i prije nego uđu u nju, jer se nalazi na svega nekoliko desetaka metara nad morem i u njegovoj blizini. Dugačka je samo 110 metara, ali je vrlo bogata stalaktitima, stalagmitima i stalagnatima. Ni njezina dubina od ulaza do dna nije velika, svega 12 metara. Najniži dio špilje je 53 metra nad morem. Zbog vrlo tankog „krova“ ( 2 – 5 metara ), za kišnih razdoblja, oborinska voda se procjeđuje. Njezinim djelovanjem kalcijevi spojevi se talože slojem od 1 milimetra u 10 – 30 godina. Temperatura u njoj varira od oko 15° C ljeti, do oko 13° C zimi. Špiljski ukrasi variraju od smećkastih i sivih pa sve do crvenkastih tonova, a koji nastaju „igrom“ minerala, naročito željeznih i manganskih oksida po vapnencu. Na nekim mjestima, osim prirodno nastalih boja, ima i onih nastalih ljudskim djelovanjem — ostaci čađe koju su ostavile baklje njezinih davnih posjetitelja. Tu živi endemski račić (lat.) Alpioniscus christiani, koji je vrlo malen i teško uočljiv. Osim njega, u špilji žive i puževi , stonoge i šišmiši. Pronađeni su i ostaci špiljskog medvjeda stari oko 16 000 godina.

Uređivanje špilje

Posjetioci u špilji.
Strop špilje.

Iako je lokalnim mještanima bila nedvojbeno poznata već od davnine, prvi zapis o njezinom postojanju potječe iz 1834. godine, prilikom uhićenja jednog krijumčara iz Senja. Posjećivana je već 150 godina, a mnogi od posjetitelja napravili su manje ili više nadoknadive štete. Teško su nadoknadivi okrhnuti ili polomljeni stalaktiti i stalagmiti. Brojni grafiti su izbrisani, ali su ipak ostavljeni oni stariji kao i najstariji iz 1859. godine. Prvi put je špilja uređena za posjetitelje 1950. godine kojom prilikom je izmjenjen i njezin ulaz koji je do tada bio u obliku jame. Međutim, i nakon tog uređenja, špilja je opet neko vrijeme zapuštena, sve do 1997. godine kada su uređene staze, ograde i osvijetljenje bez kojeg bi bilo nemoguće vidjet svu njezinu ljepotu. Od posljednjeg uređenja i otvaranja 1997. godine, špilja je postala još jedan detalj u nizu zanimljivosti, kulturnih i prirodnih vrijednosti otoka Krka. Osim s otoka Krka, posjećuju ju i mnogih gosti s čitave Crikveničke rivijere koji do nje dolaze organiziranim turističkim prijevozom morem do uvale Slivanjske. Zahvaljujući svemu tome špilja "Biserujka" je u posljenjih 10‑etak godina postala jedna od najposjećenijih špilja u Hrvatskoj. Tijekom većeg dijela godine špilja je otvorena za razgledavanje uz plaćanje niske cijene, a tokom zimskih mjeseci posjet je moguć uz prethodni dogovor s lokalnom turističkom agencijom.

Izvori

Lešić, Denis: Otok Krk - vodič u riječi i slici, 2003.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Biserujka