Trijalizam

Trijalizam ili podjela na tri dijela je ideja i težnja da se Austro-Ugarska Monarhija preuredi u državnu zajednicu u kojoj bi uz Austriju i Ugarsku postojala i treća ravnopravna jedinica koja bi okupljala sve slavenske zemlje na području Monarhije.

Nedovršeni članak Trijalizam koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Nasuprot vladajućem apsolutizmu i centralizmu, a zatim dualizmu, u Habsburškoj se carevini još od revolucije 1848. godine javljaju ideje i pokreti za njeno trijalisticko uređenje.

Ideja trijalizma je polazila od potrebe političkog zbližavanja i ujedinjenja južnoslavenskih naroda u Monarhiji kako bi se stvorila politička protuteža vladajućim Germanima i Mađarima. Trijalizam je u biti sadržavao ideju federalizacije Habsburške carevine, što je njihovim vladajućim krugovima bilo neprihvatljivo. Vladajući krugovi Monarhije su 1848. svaki pokušaj ujedinjenja Srpske Vojvodine i Trojedne kraljevine Hrvatske, Slovenije i Dalmacije.

Nade u trijalizam oživljavaju nakon poraza Austrije u ratu sa Francuskom i Italijom 1859. i konsekventnom proglašenju ujedinjenja Italije. Ovaj pad izaziva pad Alexandra Bacha glavnog nosioca i simbola autrijskog apsolutizma i reakcije. Car Franjo Josip je prisiljen obnoviti ustavnost u Monarhiji i dozvoliti saziv svih njenih predstavničkih tijela.

U tom se sklopu 1861. sastaje i Hrvatski sabor koji svojim posebnim odlukama ističe samostalnost Trojedne kraljevine u okviru Austrije kao složene države. Pitanje "užeg saveza" Hrvatske sa Ugarskom tek treba raspraviti, a dotle se ove dvije države nalaze samo u personalnoj uniji, što znači da su samo vezane sa ličnošću vladara, koji je u isto vrijeme i Austrijski car, hrvatki i ugarski kralj. Posebno je važno da je ovaj sabor, sa stanovništva trijalizma ozakonio ravnopravnost Srba i Hrvata, i ukazao na neophodnost povezivanja Južnih slavena. Sva ova nadanja Južnih slavena vrhovi Monarhije su brzo iznevjerili i priklonili se ideji dualizma.

Ideja Trijlaizma, odnosno trijalističke ustavne reforme Carstva, Snažno oživljava poslije okupacije Bosne iHercegovine 1878. godine. U nacionalnim krugovima, posebno u Hrvatskoj, smatralo se da bi se ujedinjenjem slovenačkih pokrajina, Hrvatske Slavoneije, i Dalmacije te Bosne i Hercegovine, morala u Monarhiji stvoriti jedna moćna treća državna cijelina, sa sjedištem u Zagrebu, koja bi uravnotežila germanske i mađarske, sa slavenskim interesima u Monarhiji. U stvarnosti je taj plan bio neostvariv, kako zbog međunarodne konstelacije, tako i odnosa unutrašnjih snaga u Monarhiji. Cjelokupna kontalacija i odnosi odredili su i utvrdili osoben razvitak i državnopravni položaj Bosne i Hercegovine u okviru Habsburške Monarhije.