Putopis: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
SieBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: ar:أدب الرحلات
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
'''Putopis''' je uglavnom [[proza|prozna]] [[književnost|književna]] vrsta u kojoj su putovanje i izgled proputovanih predjela ili zemalja povod za umjetničko oblikovanje zapažanja, dojmova i razmišljanja o svemu što je putopisca zaokupilo na putovanju. Putopis može biti napisan književnoumjetničkim, znanstvenopopularnim ili novinarskim (publicističkim) stilom.
'''Putopis''' je uglavnom [[proza|prozna]] [[književnost|književna]] vrsta u kojoj su putovanje i izgled proputovanih predjela ili zemalja povod za umjetničko oblikovanje zapažanja, dojmova i razmišljanja o svemu što je putopisca zaokupilo na putovanju. Putopis može biti napisan književnoumjetničkim, znanstvenopopularnim ili novinarskim (publicističkim) stilom.


Obično se dijele na poučne i zabavene putopise.
Obično se dijele na poučne i zabavne putopise.


Prvi hrvatski suvremeni putopis je "Pogled u Bosnu" [[Matija Mažuranić|Matije Mažuranića]] iz [[1842]]. godine,a među putopisima iz 19. st. vrijednošću se izdvajaju Putositnice [[Antun Nemčić|Antuna Nemčića]].
Prvi hrvatski suvremeni putopis je "Pogled u Bosnu" [[Matija Mažuranić|Matije Mažuranića]] iz [[1842]]. godine,a među putopisima iz 19. st. vrijednošću se izdvajaju Putositnice [[Antun Nemčić|Antuna Nemčića]].

Inačica od 30. studenoga 2009. u 19:06

Putopis je uglavnom prozna književna vrsta u kojoj su putovanje i izgled proputovanih predjela ili zemalja povod za umjetničko oblikovanje zapažanja, dojmova i razmišljanja o svemu što je putopisca zaokupilo na putovanju. Putopis može biti napisan književnoumjetničkim, znanstvenopopularnim ili novinarskim (publicističkim) stilom.

Obično se dijele na poučne i zabavne putopise.

Prvi hrvatski suvremeni putopis je "Pogled u Bosnu" Matije Mažuranića iz 1842. godine,a među putopisima iz 19. st. vrijednošću se izdvajaju Putositnice Antuna Nemčića. Najznačajnijim se putopiscima u hrvatskoj književnosti smatraju: Antun Gustav Matoš i Matko Peić.

Danas se putopisima osobito sustavno bavio Dean Duda, s naglaskom na putopisima romantizma (djelo Priča i putovanje).