Nobelova nagrada za mir

Nobelova nagrada za mir

Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika. (Rasprava) Pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Popis dobitnika Nobelove nagrade za mir od 1901 do danas.

1900-ih - 1910-ih - 1920-ih - 1930-ih - 1940-ih - 1950-ih - 1960-ih - 1970-ih - 1980-ih - 1990-ih - 2000-ih

1900-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1901.	Jean Henri Dunant (Švicarska)	Osnivač Crvenog križa i začetnik Ženevske konvencije.
	Frédéric Passy (Francuska)	Osnivač i predsjednik Société Française pour l'arbitrage entre nations.
1902.	Élie Ducommun (Švicarska) i Charles Albert Gobat	Počasni tajnici Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda u Bernu.
1903.	Sir William Randal Cremer (UK)	Tajnik Međunarodne lige za arbitražu.
1904.	Institut za međunarodno pravo (Gent, Belgija).
1905.	Bertha Sophie Felicitas Baronin von Suttner, rođ. grofica Kinsky von Chinic und Tettau (Austrija)	Spisateljica, počasna predsjednica Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda.
1906.	Theodore Roosevelt (SAD)	Predsjednik SAD-a, za oblikovanje mirovnog ugovora u Rusko-japanskom ratu.
1907.	Ernesto Teodoro Moneta (Italija)	Predsjednik Lombardske lige za mir.
	Louis Renault (Francuska)	Profesor međunarodnog prava.
1908.	Klas Pontus Arnoldson (Švedska)	Osnivač Švedske lige za mir i arbiražu.
	Fredrik Bajer (Danska)	Počasni predsjednik Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda.
1909.	Auguste Marie Francois Beernaert (Belgija)	Član Međunarodnoga arbitražnog suda.
	Paul Balluet d'Estournelles de Constant, Barun de Constant de Rebecque (Francuska)	Osnivač i predsjednik francuske parlamentarne grupe za međunarodnu arbitražu. Osnivač Odbora za zaštitu nacionalnih interesa i međunarodno pomirenje

1910-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1910.	Stalni međunarodni mirovni ured
1911.	Tobias Michael Carel Asser (Nizozemska)	Inicijator za osnivanje Međunarodne Konferecije Prava u Hagu.
	Alfred Hermann Fried (Austrija)	Osnivač Die Waffen Nieder.
1912.	Elihu Root (SAD)	Za započinjanje različitih arbitražnih dogovora.
1913.	Henri la Fontaine (Belgija)	Predsjednik Trajnog međunarodnog mirovnog biroa.
1914.	Not awarded
1915.
1916.
1917.	International Red Cross, Geneva.
1918.	Nije dodijeljena
1919.	Woodrow Wilson (SAD) za osnivanje Lige naroda.

1920-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1920.	Léon Victor Auguste Bourgeois	Predsjednik vijeća Lige naroda.
1921.	Hjalmar Branting (Švedska)	Premijer, Švedski delegat pri vijeću Lige naroda.
	Christian Lous Lange (Norveška)	Sekretar međunarodne parlamentarne unije.
1922.	Fridtjof Nansen (Norveška)	Norveški delgat u Lizi naroda, pridonio je potpisivanju ženevskog protokola o izbjeglicama za koje je uvedena putovnica nazvana njegovim imenom "Nansen-putovnica".
1923.	Nobelova nagrada nije dodijeljena. Novac za nagradu doznačen je posebnom fondu ove sekcije nagrade
1924.
1925.	Sir Austen Chamberlain (UK) za Locarno sporazum.
	Charles Gates Dawes (SAD)	Predsjedatelj Ujedinjene Reparacijske Komisije i osnivač Dawesovog plana.
1926.	Aristide Briand (Francuska) za Locarno sporazume.
	Gustav Stresemann (Njemačka)	Za Locarno sporazume.
1927.	Ferdinand Buisson (Francuska)	Osnivač i predsjednik Lige za ljudska prava.
	Ludwig Quidde (Njemačka)	Delegat pri brojnim mirovnim konferencijama.
1928.	Nije dodijeljena
1929.	Frank B. Kellogg (SAD)	Za Briand-Kellogg Pact.

1930-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1930.	Nadbiskup Lars Olof Nathan (Jonathan) Söderblom (Švedska)	vođa ekumenskog pokreta
1931.	Jane Addams (SAD)	Predsjednica međunarodne ženske lige za mir.
	Nicholas Murray Butler (SAD)	Za promociju Briand-Kellogg pakta.
1932.	Nije dodijeljena
1933.	Sir Norman Angell (Ralph Lane) (UK)	Pisac, član Lige naroda i skupštine za mir.
1934.	Arthur Henderson (UK)	Predsjedatelj Lige naroda za razoružavanje
1935.	Carl von Ossietzky (Njemačka)	Pacifist novinar.
1936.	Carlos Saavedra Lamas (Argentina)	Predsjednik Liga naroda i posrednik u sukobu između Paragvaja i Bolivije.
1937.	The Viscount Cecil of Chelwood	Osnivač i predsjednik Međunarodne mirovne kampanje.
1938.	Nansen International Office For Refugees, Geneva.
1939.	Nije dodijeljena

1940-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1940.	Not awarded
1941.
1942.
1943.
1944.	Međunarodni Crveni križ (dodjeljena 1945.).
1945.	Cordell Hull (SAD)	Za sudjelovanje u pokretanju UN-a.
1946.	Emily Greene Balch (SAD)	Počasna međunarodna predsjednica Ženske lige za mir.
	John R. Mott (SAD)	Predsjedatelj međunarodnog misijskog vijeća i predsjednik Međunarodnog udruženja mladih kršćana.
1947.	Kvekeri
1948.	Nije dodijeljena
1949.	The Lord Boyd-Orr (UK)	director General Food i Agricultural Organization, Predsjednik National Peace Council, Predsjednik World Union of Peace Organizations.

1950-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1950.	Ralph Bunche	for mediating in Palestina (1948).
1951.	Léon Jouhaux (Francuska)	predsjednik International Committee of the European Council, vice predsjednik International Confederation of Free Trade Unions, vice predsjednik World Federation of Trade Unions, member of the ILO Council, delegate to the UN.
1952.	Albert Schweitzer (Francuska)	for founding the Lambarene Hospital in Gabon.
1953.	American Secretary of State George Catlett Marshall	for the Marshall Plan.
1954.	The Office of the United Nations High Commissioner for Refugees.
1955.	Nije dodijeljena
1956.
1957.	Lester Bowles Pearson (Kanada)	predsjednik 7th session of the United Nations General Assembly for introducing peacekeeping forces to resolve the Suez Crisis.
1958.	Georges Pire (Belgija)	Vođa europske organizacije za pomoć izbjeglicama.
1959.	Philip Noel-Baker (UK)	Za napore za uspostavu međunarodnog mira i suradnje.

1960-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1960.	Albert Lutuli (Južnoafrička republika)	Predsjednik ANC (African National Congress).
1961.	Dag Hammarskjöld (Švedska)	Sekretar-general UN-a (dodjeljeno postmuhno).
1962.	Linus Carl Pauling (SAD)	Za kampanju protiv testiranja nuklearnog oružja.
1963.	International Committee of the Red Cross, Geneva.
	League of Red Cross Societies, Geneva.
1964.	Martin Luther King Jr (SAD)	Borac za ljudska prava.
1965.	United Nation's Children's Fund (UNICEF)
1966.	Not awarded
1967.
1968.	René Cassin (Francuska)	predsjednik Europski sud za ljudska prava.
1969.	International Labour Organization (I.L.O.), Geneva.

1970-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1970.	Norman Borlaug (SAD)	Za istraživanje u centru za žitarice.
1971.	Chancellor Willy Brandt (Njemačka)	za Zapadno-Njemačku 'Istočnu politiku, kreirajući novi stav prema istočnoj Europi i Istočnoj Njemačkoj.
1972.	Nije dodjeljena
1973.	Secretary of State Henry A. Kissinger (SAD) i Foreign Minister Le Duc Tho (Vijetnam, declined)	Za mir u Vijetnamu.
1974.	Seán MacBride (Irska)	predsjednik International Peace Bureau i the Commission of Namibia of the United Nations.
	Eisaku Sato (佐藤榮作) (Japan)	premijer.
1975.	Andrej Dmitrijevič Saharov (SSSR)	Za kampanju za ljudska prava.
1976.	Betty Williams i Mairead Corrigan	Osnivači sjevernoirskog mirovnog pokreta.
1977.	Amnesty International, London	Za kampanju protiv mučenja.
1978.	Predsjednik Mohamed Anwar Al-Sadat (Egipat) i premijer Menachem Begin (Izrael)	za mirovne pregovore između Egipta i Izraela.
1979.	Mother Teresa	Za podizanje svijesti o siromaštvu (Indija)

1980-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1980.	Adolfo Pérez Esquivel (Argentina)	Ljudska prava
1981.	Ured Ujedinjenih naroda za izbjeglice]].
1982.	Alva Myrdal (Švedska) i Alfonso García Robles (Meksiko)	Delegati pri ujedinjenim narodima za međunarodno razoružanje.
1983.	Lech Wałęsa (Poljska)	osnivač Solidarność i borac za ljudska prava. Bio prvi Predsjednik Poljske poslije pada komunizma.
1984.	Biskup Desmond Mpilo Tutu (Južnoafrička republika)	za rad protiv apartheida.
1985.	Međunarodni fizičari za sprječavanje nuklearnog rata, Boston.
1986.	Elie Wiesel (SAD)	Autor, preživjeli svjedok nacističkog progona
1987.	Óscar Arias Sánchez (Kostarika)	Za inicijativu mirovnih pregovorau Centralnoj Americi.
1988.	The United Nations Peace-Keeping Forces, New York.
1989.	Tenzin Gyatso, četrnaesti Dalaj Lama.

1990-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1990.	Mihail Sergejevič Gorbačov (SSSR)	"za vodeću ulogu u mirotvornom procesu koji danas obilježava važne dijelove međunarodne zajednice"
1991.	Aung San Suu Kyi (Burma)	"za nenasilnu borbu u prilog demokraciji i ljudskim pravima"
1992.	Autor Rigoberta Menchú (Gvatemala)	"u znak priznanja za njeziin rad na društvenoj jednakosti i etno-kulturalnom pomirenju na temelju poštovanja prava urođeničkih naroda"
1993.	Predsjednik Nelson Mandela (Južnoafrička Republika) i Bivši predsjednik Frederik Willem de Klerk (Južnoafrička republika)	"Za njihov trud da se mirno ukine aperthejd i da za novu demokratsku Južnoafričku Republiku"
1994.	PLO Chairman Yasser Arafat (Palestina), Foreign Minister Shimon Peres (Izrael) i premijer Yitzhak Rabin (Izrael)	"Za njihov trud da stvore mir na Bliskom Istoku"
1995.	Józef Rotblat (Poljska/UK) i the Pugwash Conferences on Science i World Affairs	"za njihov trud u smanjenju i prestanku korištenja nuklearnog oružja"
1996.	Carlos Felipe Ximenes Belo (Istočni Timor) i José Ramos Horta (Istočni Timor)	"za njihov trud da nađu mirno rješenje sukobima u Istočnom Timoru"
1997.	International Campaign to Ban Landmines (ICBL) i Jody Williams	"za njihov trud u zabrani korištenja mina i razminiranju"
1998.	John Hume (UK) i David Trimble (UK)	"za njihov trud da nađu mirno rješenje sukobima u Sjevernoj Irskoj"
1999.	Médecins Sans Frontie`res, Brussels.	"za pionirski humanitarni rad na nekoliko kontinenata"

2000-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
2000.	Kim Dae Jung (金大中) (predsjednik Južne Koreje)	Za djelovanje na razvoju demokracije i poštovanju ljudskih prava u Južnoj Koreji i istočnoj Aziji, a osobito za mir i pomirenje sa Sjevernom Korejom
2001.	Glavni tajnik UN Kofi Annan (Gana) i Ujedinjeni narodi	Za rad na miru i boljoj organizaciji u svijetu
2002.	Jimmy Carter - bivši predsjednik SAD-a	Za desetljeća neumornih napora u nalaženju rješenja međunarodnih sukoba, potporu napretku demokracije i ljudskih prava i promociji gospodarskog i društvenog razvoja
2003.	Shirin Ebadi (شیرین عبادی), (Iran)	Za napore na razvoju demokracije i ljudskih prava. Osobito se usredotočila na borbu za prava žena i djece.
2004.	Wangari Maathai (Kenija)	Za doprinos održivom razvoju, demokraciji i miru
2005.	Međunarodna agencija za atomsku energiju i Mohamed Elbaradei (Austrija, Egipat)	Za napore u sprječavanju korištenja nuklearne energije u vojne svrhe i osiguravanju da se nuklearna energija koristi u mirnodopske svrhe na najsigurniji način.
2006.
2007.
2008.
2009.	Barack Obama - predsjednik SAD-a	Zbog poziva na smanjenje zaliha nuklearnog naoružanja i rada za mir u svijetu.