Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju: razlika između inačica
m pravopis |
m robot Dodaje: bs, de, en, fr, it, ja, sh, sq, sr, sv |
||
Redak 7: | Redak 7: | ||
[[Kategorija:Ugovori Europske unije]] |
[[Kategorija:Ugovori Europske unije]] |
||
[[Kategorija:Vanjska politika Republike Hrvatske]] |
[[Kategorija:Vanjska politika Republike Hrvatske]] |
||
[[bs:Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju]] |
|||
[[de:Stabilisierungs- und Assoziierungsabkommen]] |
|||
[[en:Stabilisation and Association Process]] |
|||
[[fr:Accord de stabilisation et d'association]] |
|||
[[it:Accordo di Stabilizzazione e Associazione]] |
|||
[[ja:安定化・連合プロセス]] |
|||
[[sh:Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju]] |
|||
[[sq:Marrëveshja e Stabilitetit dhe Asociimit]] |
|||
[[sr:Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju]] |
|||
[[sv:Stabiliserings- och associeringsavtal]] |
Inačica od 9. prosinca 2009. u 16:44
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ili skraćeno SSP (engleski Stabilisation and Association Agreement; francuski L'accord de stabilisation et d'association) predstavlja novu generaciju sporazuma o pridruženom članstvu za države obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja (Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Albanija, Srbija i Crna Gora). Države koje su postale članicama EU 1. svibnja 2004. godine i države kandidatkinje za članstvo u Uniji sklopile su s Europskom unijom sporazume o pridruživanju (tzv. Europske sporazume). Glavne razlike između Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Europskih sporazuma, načelno gledajući, su u sadržaju evolutivne klauzule te u odredbama o regionalnoj suradnji.
Sklapanjem ovoga Sporazuma državi se u evolutivnoj klauzuli potvrđuje status potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj uniji. To je samo po sebi viši stupanj odnosa nego što su ga u svojim sporazumima o pridruživanju uspostavile nove države članice i druge države kandidatkinje za članstvo u Uniji (Bugarska i Rumunjska). Naime, Europski sporazumi nisu određivali status zemalja u pogledu mogućnosti i procedure ulaska u proces proširenja EU, već se status kandidata za članstvo stjecao naknadno tijekom uspješne provedbe obveza iz pridruženog članstva. U svom političkom dijelu SSP znatno više nego Europski sporazumi naglašava potrebu regionalne suradnje radi stabiliziranja područja jugoistočne Europe.
Republika Hrvatska potpisala je SSP 29. listopada 2001. godine u Luksemburgu. Nakon potpisivanja Sporazuma započeo je proces ratifikacije u Republici Hrvatskoj, Europskom parlamentu i svim državama članicama Unije. Sporazum je 1. veljače 2005. godine stupio na snagu.