Karlo Bulić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 10. svibnja 2006. u 10:17

Karlo Bulić (Trst, 12. svibnja 1903. – Beograd, 1986.), hrvatski glumac, zapamćen po ulozi Dotura Luigija u TV-seriji Naše malo misto.

Karlo Bulić, nezaboravni doktor Luigi iz TV serije "Naše malo misto", je rođen 12. svibnja 1903. godine u Trstu, kao četvrti sin u obitelji uglednog tršćanskog trgovca vinom, rodom iz Poljica u Dalmaciji. Bezbrižno djetinjstvo prekida Prvi svjetski rat, a očeva smrt (brod kojim je 1918. godine plovio u Dalmaciju, je torpediran), zauvijek ga je odvratila od želje da postane pomorac.

Htio je biti i pomorac, i slikar, i pilot, i doktor, ponajmanje glumac, ali..."život mi je bio jako buran, a priroda ni slučajno avanturistička. "Ja sam zapravo strašljiv čovik. Ne volim ulaziti u avanture, u nepoznanice. A ipak, život me je uvik gura i gura, baš u takve situacije...".

Otišao je u vojsku, u avijaciju. U glumačke vode upada slučajno, sredinom tridesetih, kada se pridružuje putujućoj glumackoj skupini "Talija" , s kojom "igra sve i svašta, ali bila je to prava glumačka škola, škola zanata"... Zatim je dosao drugi svjetski rat i bulic je najprije bio rezervist Kraljevske vojske, a potom u partizanima...

Prvi posljeratni angažman mu je u HNK u Splitu, odakle 1947. godine stiže u Beograd u tek osnovano Jugoslovensko dramsko pozorište (JDP): "Bio sam, doslovno, prestrašen. Kakvi glumci, asti boga! A kad je Bojan Stupica prolazio pored nas, mi nismo disali da ga ne bismo - dekoncentrirali..." pričao je. Prva uloga u JDP-u bila je na dan otvaranja teatra u Cankarevom "Kralju Betajnove" koji je režirao Bojan Stupica 1948. godine.

Glumio je svuda, ali je JDP ostalo njegovo matično kazaliste do penzije 1971. godine i uloge u Erdmanovom "Samoubojici".

I pored brojnih uloga u kazalistu i na filmu, ono što je definitivno obilježilo karijeru Karla Bulića bila je 1970. godina i uloga doktora Luigija u seriji "Naše malo misto" po scenariju Miljenka Smoje i u režiji Danijela Marušića. Serija je praznila ulice jugoslovenskih gradova, a Bulić i njegova partnerica Asja Kisić (Bepina) postali su mega - zvjezde.

Uloga ga je, kaže, uzela pod svoje: "To je moje proljeće, to su one crvene trešnje zakačene na uho detinjstva". Međutim, kako je serija odmicala, sve su ga više poistovjećivali s ulogom. Kada je Marušić neopozivo odlučio da, i pored protesta, na seriju stavi točku, Karlo Bulic konačno može odahniti: "Žao mi je što sam s Luigijem ubio sebe. S novim se likovima trudim, pokušavam ubiti Luigija kojeg bih se rado otarasio, smeta mi".

Bulic je odlicno glumio u svojoj karijeri i u: "Dundu Maroju", "Ribarskim svađama", "Kralju Liru", "Ledi", "Braći Karamazovima", "Don Karlosu"... Osim glume 14 godina je predavao masku i šminku studentima Pozorišne akademije.

Bio je čovjek raznih zanata. Volio je more. Bio je, kazu ljudi, "Karleto, Karletino, šarmantan, duhovit, druželjubiv, topao, drag".

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-{{wikipoveznice}}
 '''Karlo Bulić''' ([[Trst]], [[12. svibnja]] [[1903]]. – [[Beograd]], 1986.), hrvatski [[glumac]], zapamćen po ulozi Dotura Luigija u TV-seriji [[Naše malo misto]].
@@ Redak 8: / Redak 7: @@
 Otišao je u vojsku, u avijaciju. U glumačke vode upada slučajno, sredinom tridesetih, kada se pridružuje putujućoj glumackoj skupini "Talija" , s kojom "igra sve i svašta, ali bila je to prava glumačka škola, škola zanata"... Zatim je dosao drugi  svjetski rat i bulic je najprije bio rezervist Kraljevske vojske, a potom u partizanima...
-Prvi posljeratni angažman mu je u [[HNK]] u [[Splitu]], odakle 1947. godine stiže u [[Beograd]] u tek osnovano [[Jugoslovensko dramsko pozorište]] (JDP): "Bio sam, doslovno, prestrašen. Kakvi glumci, asti boga! A kad je Bojan Stupica prolazio pored nas, mi nismo disali da ga ne bismo - dekoncentrirali..." pričao je. Prva uloga u JDP-u bila je na dan otvaranja teatra u Cankarevom "Kralju Betajnove" koji je režirao Bojan Stupica 1948. godine.
+Prvi posljeratni angažman mu je u [[HNK]] u [[Split]]u, odakle 1947. godine stiže u [[Beograd]] u tek osnovano [[Jugoslovensko dramsko pozorište]] (JDP): "Bio sam, doslovno, prestrašen. Kakvi glumci, asti boga! A kad je Bojan Stupica prolazio pored nas, mi nismo disali da ga ne bismo - dekoncentrirali..." pričao je. Prva uloga u JDP-u bila je na dan otvaranja teatra u Cankarevom "Kralju Betajnove" koji je režirao Bojan Stupica 1948. godine.
 Glumio je svuda, ali je JDP ostalo njegovo matično kazaliste do penzije 1971. godine i uloge u Erdmanovom "Samoubojici".
-I pored brojnih uloga u kazalistu i na filmu, ono što je definitivno obilježilo karijeru Karla Bulića bila je 1970. godina i uloga doktora Luigija u seriji "Naše malo misto" po scenariju [[Miljenka Smoje]] i u režiji [[Danijela Marušića]]. Serija je praznila ulice jugoslovenskih gradova, a Bulić i njegova partnerica [[Asja Kisić]] (Bepina) postali su mega - zvjezde.
+I pored brojnih uloga u kazalistu i na filmu, ono što je definitivno obilježilo karijeru Karla Bulića bila je 1970. godina i uloga doktora Luigija u seriji "Naše malo misto" po scenariju [[Miljenko Smoje|Miljenka Smoje]] i u režiji [[Danijel Marušić|Danijela Marušića]]. Serija je praznila ulice jugoslovenskih gradova, a Bulić i njegova partnerica [[Asja Kisić]] (Bepina) postali su mega - zvjezde.
 Uloga ga je, kaže, uzela pod svoje: "To je moje proljeće, to su one crvene trešnje zakačene na uho detinjstva". Međutim, kako je serija odmicala, sve su ga više poistovjećivali s ulogom. Kada je Marušić neopozivo odlučio da, i pored protesta, na seriju stavi točku, Karlo Bulic konačno može odahniti: "Žao mi je što sam s Luigijem ubio sebe. S novim se likovima trudim, pokušavam ubiti Luigija kojeg bih se rado otarasio, smeta mi".