Aleksa Kokić

Aleksa Kokić (Subotica, 14. listopada 1913. - Cetinje 17. srpnja 1940.) je bio hrvatski književnik, pjesnik, prozaik, pisac kazališnih komada, esejist, člankopisac. Prevodio je sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika.

Osnovno školovanje je imao u rodnoj Subotici.

Srednje škole je pohađao u Travniku. Ondje je išao u isusovačku gimnaziju.

Studirao je bogoslovlje u Zagrebu.

Za svećenika ga je zaredio biskup Lajčo Budanović. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka.

Potom je opet bio studirao u Zagrebu, ovaj put slavistiku.

Smrt ga je iznenada snašla u njegovoj 27. godini, kada je bio na vojnoj vježbi, na odsluženju vojnog roka.

U njegovom književnom radu, posebice njegovom pjesništvu, nazočna je prožetost ljubavlju prema bačkom krajobrazu ("ravnici i zlatnim klasovima") i stanovnicima iz ravnice, a nazočni su u svemu tome i socijalni motivi, iako su mu te pjesme puno manje poznate. U istima je primjećivao i suosjećao sa društvenim nepravdama i gospodarskim poteškoćama (ponajviše zbog velike gospodarske krize koja je ozbiljno uzdrmala siromašne države) sa kojima su se suočili neki slojevi njegovog hrvatskog naroda, opisavši s ljubavlju i iskrenošću teški život pogođenih tim okolnostima, nerijetko prožeto s kršćanskom tematikom. Zbirka "Srebrno klasje" je u tom pravcu usmjerena. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su "Asiški svetac među siromasima", "Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima", "Da se narodi smire", "Isuse, i sam si radnik bio", "Orači", "Tri susreta s malim beskućnikom", "Tuga našeg šora u ljetno veče", "Dani prije žetve".

Objavljena su mu ova djela:

• Klasovi pjevaju, (1936.)
• Zvona tihe radosti, (1938.)
• Bunjevci i Šokci, (1939.) (surađujući s Markom Čovićem)
• Slikovnica kršćanskog nauka (1939.)
• Srebrno klasje, zbirka pjesama, (1962.)

Svojim djelima je ušao u antologiju poezije i proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

Bio je žestoki pristaša hrvatstva Bunjevaca, kojima je sam pripadao . O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi "Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti" na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.

Izvori i reference

• Geza Kikić: Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
• Geza Kikić: Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.

Vanjske poveznice

• Na stranicama za duhovna zvanja Subotičke biskupije
• Zvonik br. 701 Pjesniku mirisnih njiva
• Zvonik br. 921
• Klasje naših ravni
• Antologija proze bunjevačkih Hrvata
• Antologija poezije bunjevačkih Hrvata