Zhou Weihui: razlika između inačica
m robot Mijenja: pl:Zhou Weihui |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
Njen roman uspoređivan je sa samom [[Rakova obratnica (knjiga)|Rakovom obratnicom]]. 40.000 primjeraka u Kini je javno spaljeno zbog nemorala i veličanja dekadentne zapadne kulture. |
Njen roman uspoređivan je sa samom [[Rakova obratnica (knjiga)|Rakovom obratnicom]]. 40.000 primjeraka u Kini je javno spaljeno zbog nemorala i veličanja dekadentne zapadne kulture. |
||
Zhou Weihui, na Zapadu poznata i kao Wei Hui, studirala je kineski jezik i književnost na Sveučilištu Fudan u Šangaju nakon godine dana vojne izobrazbe. Svoju prvu kratku priču objavila je s dvadesetjednom godinom života. Njezin prvi roman ''Šangaj Baby'' postao je bestseler u Šangaju. Roman je ubrzo nakon objave zabranila kineska vlada, i to zbog eksplicitnih opisa seksualnih scena i smjelog prikaza načina života mladih Kineza. Izdavačka kuća koja je prva objavila roman privremeno je bila zatvorena na tri mjeseca. ''Šangaj Baby'' tiskan je izvan Kine i postao je međunarodni bestseler. Preveden je na 34 jezika i prodan u više od šest milijuna primjeraka u 45 zemalja svijeta. Roman je prodan u više primjeraka od ijednog drugog djela moderne kineske književnosti. |
|||
Njemačka filmska adaptacija romana istoimenog naziva s Bai Ling u glavnoj ulozi nastala je 2007. godine, no nikada nije prikazana izvan filmskih festivala. |
|||
''Vjenčanje s Budom'', drugi roman Wei Hui i nastavak romana ''Šangaj Baby'', objavljen je 2005. godine i također je postao međunarodni bestseler. Baš kao i u prvom romanu, i u ''Vjenčanju s Budom'' pripovjedačica je glavni ženski lik imenom Coco, iza koje se skriva lik same Wei Hui. Coco autorica opisuje kao “predstavnicu društveno i seksualno oslobođenih mladih kineskih žena”. ''Vjenčanje s Budom'' nastavak je putovanja glavne junakinje u njezino seksualno samootkrivenje. |
|||
Svjetski mediji Wei Hui opisuju kao glasnogovornicu nove generacije mladih Kineskinja. Svoja je djela predstavila u brojnim zapadnim medijima, uključujući novine poput New York Times, The New Yorker, Time Magazine, medijske kuće poput CNN-a ili BBC-a itd. |
|||
{{Mrva-biog-knjiž}} |
{{Mrva-biog-knjiž}} |
||
Inačica od 14. siječnja 2010. u 16:33
Wei Hui (kineski: 周卫慧, pinyin: Zhōu Wèi Hùi) (rođena 1973.) je kineska spisateljica najpoznatija po svom erotskom romanu "Shanghay Baby" objavljenom 1999. Jedna od nasljednica Henrya Millera.
Njen roman uspoređivan je sa samom Rakovom obratnicom. 40.000 primjeraka u Kini je javno spaljeno zbog nemorala i veličanja dekadentne zapadne kulture.
Zhou Weihui, na Zapadu poznata i kao Wei Hui, studirala je kineski jezik i književnost na Sveučilištu Fudan u Šangaju nakon godine dana vojne izobrazbe. Svoju prvu kratku priču objavila je s dvadesetjednom godinom života. Njezin prvi roman Šangaj Baby postao je bestseler u Šangaju. Roman je ubrzo nakon objave zabranila kineska vlada, i to zbog eksplicitnih opisa seksualnih scena i smjelog prikaza načina života mladih Kineza. Izdavačka kuća koja je prva objavila roman privremeno je bila zatvorena na tri mjeseca. Šangaj Baby tiskan je izvan Kine i postao je međunarodni bestseler. Preveden je na 34 jezika i prodan u više od šest milijuna primjeraka u 45 zemalja svijeta. Roman je prodan u više primjeraka od ijednog drugog djela moderne kineske književnosti.
Njemačka filmska adaptacija romana istoimenog naziva s Bai Ling u glavnoj ulozi nastala je 2007. godine, no nikada nije prikazana izvan filmskih festivala.
Vjenčanje s Budom, drugi roman Wei Hui i nastavak romana Šangaj Baby, objavljen je 2005. godine i također je postao međunarodni bestseler. Baš kao i u prvom romanu, i u Vjenčanju s Budom pripovjedačica je glavni ženski lik imenom Coco, iza koje se skriva lik same Wei Hui. Coco autorica opisuje kao “predstavnicu društveno i seksualno oslobođenih mladih kineskih žena”. Vjenčanje s Budom nastavak je putovanja glavne junakinje u njezino seksualno samootkrivenje. Svjetski mediji Wei Hui opisuju kao glasnogovornicu nove generacije mladih Kineskinja. Svoja je djela predstavila u brojnim zapadnim medijima, uključujući novine poput New York Times, The New Yorker, Time Magazine, medijske kuće poput CNN-a ili BBC-a itd.
