Geza Kikić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 18. siječnja 2010. u 19:46

Geza Kikić (Subotica, 15. rujna 1925. - Dubrovnik, 22. ožujka 2002.) je bio bački hrvatski književni kritičar, književni povjesničar i antologičar iz Vojvodine, Republika Srbija.

Osnovnu i srednju naobrazbu stekao u rodnom gradu, a studij jezika i književnosti okončao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Krajem II. svjetskog rata je uhićen, zatim je borac Osme vojvođanske udarne brigade, a pedesetih godina zatočenik na Golom otoku.

Kao profesor radio je u Bačkoj Topoli, u Prijedoru i Gornjem Vakufu, zatim u Tavankutu i Đurđinu, te u Otoku i Bosanskoj Krupi.

U Suboticu se vraća 1965. godine, kada se posvetio prikupljanju književne baštine i građe. Osobito su mu bili zapaženi radovi što ih je objavljivao u subotičkom časopisu Rukovet, ali je surađivao i u drugim glasilima u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu.

Početkom sedamdesetih godina u Matici hrvatskoj tiskana su mu dva značajna djela - ntologija poezije i antologija proze bunjevačkih Hrvata. Kao dijelom progona hrvatskih proljećara i svih koje se etiketiralo kao hrvatske nacionaliste, a takvim se obilježavalo svakog tko se bavio isticanjem pripadnosti hrvatskom kulturnom korpusu, našao se na popisu nepoćudnih kao i brojni hrvatski intelektualci i umjetnici iz Subotice. Ubrzo su uslijedile političko-policijski progoni i zabrane objavljivanja. Kikićevi se radovi više nisu mogli tiskati, dok su oni koji su već bili složeni u olovu - rastureni i uništeni!

Zbog ovih i drugih razloga iseljava se iz Subotice 1976. godine i nastanjuje u Popovićima, pa u Konavlima, a na koncu u Hodilju na Pelješcu.

Višedecenijsko bavljenje Geze Kikića književnopovijesnom problematikom pisaca koji pripadaju skupini podunavskih Hrvata u Bačkoj, odnosno u ugarskom Podunavlju kao djelima iz jedinstvenog duhovnog i kulturnog prostora sa Slavonijom, Bosnom i Dalmacijom, bilo je s neskrivenom nakanom - pokazati i dokumentirati da su oni dio hrvatske književnosti i kulture.

Kritičarsko i antologičarsko djelovanje Geze Kikića njegovih objavljenih i radova što su ostali u rukopisu, uz ocjenu njegova prinosa hrvatskoj književnosti, očekuje svoga obrađivača.

Djela

Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971.
Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971.

U rukopisu

Antologija kritike bačkih Hrvata
Antologija dramskih tekstova bunjevačkih Hrvata
Zbornik dokumenata o preporodnom pokretu bunjevačkih Hrvata

Izvori

J(akov). Basch, Prvi suvremeni antologičar podunavskih Hrvata - Geza Kikić (1925.-2002.), Klasje naših ravni 3.-4., 2002., 75.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
+'''Geza Kikić''' ([[Subotica]], [[15. rujna]] [[1925.]] - [[Dubrovnik]], [[22. ožujka]] [[2002.]]) je bio bački [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književna kritika|književni kritičar]], književni povjesničar i [[antologija|antologičar]] iz [[Vojvodina|Vojvodine]], [[Republika Srbija]].
-'''Geza Kikić''' (Subotica, 15. rujna 1925. - Dubrovnik, 22. ožujka 2002.), kritičar, književni povjesničar i antologičar. Osnovnu i srednju naobrazbu stekao u rodnom gradu, a studij jezika i književnosti okončao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Krajem II. svjetskog rata je uhićen, zatim je borac [[Osma vojvođanska udarna brigada|Osme vojvođanske udarne brigade]], a pedesetih godina zatočenik na [[Goli otok|Golom otoku]]. Kao profesor radio je u Bačkoj Topoli, u Prijedoru i Gornjem Vakufu, zatim u Tavankutu i Đurđinu, te u Otoku i Bosanskoj Krupi. U Suboticu se vraća 1965. godine, kada se posvetio prikupljanju književne baštine i građe. Osobito su mu bili zapaženi radovi što ih je objavljivao u subotičkom časopisu [[Rukovet]], ali je surađivao i u drugim glasilima u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu. Početkom sedamdesetih godina u [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] tiskana su mu dva značajna djela - antologija poezije i antologija proze bunjevačkih Hrvata. Ubrzo su uslijedile političko-policijski progoni i zabrane objavljivanja. Kikićevi se radovi više nisu mogli tiskati, dok su oni već bili složeni u olovu - rastureni i uništeni! Zbog ovih i drugih razloga iseljava se iz Subotice 1976. godine i nastanjuje u Popovićima, pa u Konavlima, a na koncu u Hodilju na Pelješcu.
-Višedecenijsko bavljenje Geze Kikića književnopovijesnom problematikom pisaca koji pripadaju skupini podunavskih Hrvata u Bačkoj, odnosno u ugarskom Podunavlju kao djelima iz jedinstvenog duhovnog i kulturnog prostora sa Slavonijom, Bosnom i Dalmacijom, bilo je s neskrivenom nakanom - pokazati i dokumentirati da su oni dio hrvatske književnosti i kulture. Kritičarsko i antologičarsko djelovanje Geze Kikića njegovih objavljenih i radova što su ostali u rukopisu, uz ocjenu njegova prinosa hrvatskoj književnosti, očekuje svoga obrađivača.
+Osnovnu i srednju naobrazbu stekao u rodnom gradu, a studij jezika i književnosti okončao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
+Krajem II. svjetskog rata je uhićen, zatim je borac [[Osma vojvođanska udarna brigada|Osme vojvođanske udarne brigade]], a pedesetih godina zatočenik na [[Goli otok|Golom otoku]].
+Kao profesor radio je u [[Bačka Topola|Bačkoj Topoli]], u [[Prijedor]]u i [[Gornji Vakuf|Gornjem Vakufu]], zatim u [[Tavankut]]u i [[Đurđin]]u, te u [[Otok]]u i [[Bosanska Krupa|Bosanskoj Krupi]].
+U Suboticu se vraća 1965. godine, kada se posvetio prikupljanju književne baštine i građe. Osobito su mu bili zapaženi radovi što ih je objavljivao u subotičkom časopisu [[Rukovet]], ali je surađivao i u drugim glasilima u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu.
+Početkom sedamdesetih godina u [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] tiskana su mu dva značajna djela - ntologija poezije i antologija proze bunjevačkih Hrvata. Kao dijelom progona [[hrvatsko proljeće|hrvatskih proljećara]] i svih koje se etiketiralo kao hrvatske nacionaliste, a takvim se obilježavalo svakog tko se bavio isticanjem pripadnosti hrvatskom kulturnom korpusu, našao se na popisu nepoćudnih kao i brojni hrvatski intelektualci i umjetnici iz Subotice. Ubrzo su uslijedile političko-policijski progoni i zabrane objavljivanja. Kikićevi se radovi više nisu mogli tiskati, dok su oni koji su već bili složeni u olovu - rastureni i uništeni!
+Zbog ovih i drugih razloga iseljava se iz Subotice 1976. godine i nastanjuje u [[Popovići]]ma, pa u Konavlima, a na koncu u [[Hodilj]]u na [[Pelješac|Pelješcu]].
+Višedecenijsko bavljenje Geze Kikića književnopovijesnom problematikom pisaca koji pripadaju skupini [[podunavski Hrvati|podunavskih Hrvata]] u [[Bačka|Bačkoj]], odnosno u [[ugarsko Podunavlje|ugarskom Podunavlju]] kao djelima iz jedinstvenog duhovnog i kulturnog prostora sa Slavonijom, Bosnom i Dalmacijom, bilo je s neskrivenom nakanom - pokazati i dokumentirati da su oni dio hrvatske književnosti i kulture.
+Kritičarsko i antologičarsko djelovanje Geze Kikića njegovih objavljenih i radova što su ostali u rukopisu, uz ocjenu njegova prinosa hrvatskoj književnosti, očekuje svoga obrađivača.
 == Djela ==
-*[[Antologija poezije bunjevačkih Hrvata]], Zagreb 1971.
+*''Antologija poezije bunjevačkih Hrvata'', Zagreb, 1971.
-*[[Antologija proze bunjevačkih Hrvata]], Zagreb 1971.
+*''Antologija proze bunjevačkih Hrvata'', Zagreb, 1971.
 == U rukopisu ==
-*[[Antologija kritike bačkih Hrvata]]
+*''Antologija kritike bačkih Hrvata''
-*[[Antologija dramskih tekstova bunjevačkih Hrvata]]
+*''Antologija dramskih tekstova bunjevačkih Hrvata''
-*[[Zbornik dokumenata o preporodnom pokretu bunjevačkih Hrvata]]
+*''Zbornik dokumenata o preporodnom pokretu bunjevačkih Hrvata''
 == Izvori ==
-*[[J(akov). Basch]], ''Prvi suvremeni antologičar podunavskih Hrvata - Geza Kikić (1925.-2002.)'', Klasje naših ravni 3.-4., 2002., 75.
+*[[Jakov Basch|J(akov). Basch]], ''Prvi suvremeni antologičar podunavskih Hrvata - Geza Kikić (1925.-2002.)'', [[Klasje naših ravni]] 3.-4., 2002., 75.
+{{GLAVNIRASPORED:Kikić, Geza}}
+[[Kategorija:Biografije, Subotica]]
+[[Kategorija:Književni kritičari]]
+[[Kategorija:vojvođanski Hrvati]]
+[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]