Encelad (mjesec)

Enkelad
Encelad - Slika složena slika od dijelova skupljenih prilikom preleta letjelice Cassini-Huygens tokom 2004.-2005. (izvor: NASA)
Otkriće
Otkrio	William Herschel
Datum otkrića	28. kolovoza 1789
Privremena oznaka	Saturn II
Planet	Saturn
Grupa satelita	Unutarnji pravilni sateliti
Orbitalni elementi
Ekscentricitet (e)	0.0045
Prosječna udaljenost	238,020 km (xxxx AJ)
Orbitalni period (P)	1.370218 d
Inkl. prema ekvatoru planeta	0.019°
Fizičke osobine
Srednji promjer	504.2 km (513×503×497 km)
Površina	xxxx km²
Masa	1.08·1020 kg
Volumen	xxxx km³
Gustoća	1.61 g/cm³
Gravitacija na površini	0.113 m/s² (0.0115 g)
Brzina oslobađanja	241 m/s
Period rotacije	sinkrona rotacija
Albedo	0.99
Prosječna površinska temperatura	min: 32.9 K srednja: 75 K max: 145 K
Atmosferski pritisak	U tragovima, prostorno varijabilan,. Sastav: Vodena para 91% Dusik 4% Ugljik dioksid 3.2% Metan 1.7%
Nagib osi	0°

Enkelad (Enceladus) je prirodni Saturnov satelit kojeg je 1789. otkrio astronom William Herschel. Ime je dobio od giganta Enkelada iz starogrčke mitologije. Ovaj satelit ima drugo ime Saturn II. Satelit Enkelad ophodi Saturn svakih 32 h 53 m 7 s, ima prosječni promjer od 498.9 km i masu od 8.6·10¹⁹ kg. Prosječna gustoća Enkelada je 1.3 g/cm³. Raznim mjerenjima iz svemirske letljelice Cassini-Huygens utvrđeno je da je satelit Enkelad napravljen većinom od leda, vode i možda male količine kamena i metala. Početkom 2006. NASA-ina letjelica Cassini snimila je, vjerovatno, tekuću vodu koja izbija iz gejzira na Enkeladusu.

Izvori

• Brown, Robert H. 2006. Composition and Physical Properties of Enceladus' Surface. Science. 311 (5766): 1425–1428
• Castillo, Julie C. 2005. 26Al in the Saturnian System - New Interior Models for the Saturnian satellites. Eos Trans. AGU. 82 (52): Fall Meet. Suppl. Abstract P32A-01
• Castillo, J. C. 2006. A New Understanding of the Internal Evolution of Saturnian Icy Satellites from Cassini Observations (PDF). LPSC. XXXVII. Abstract 2200
• Dougherty, M. K. 2006. Identification of a Dynamic Atmosphere at Enceladus with the Cassini Magnetometer. Science. 311 (5766): 1406–1409
• Hansen, Candice J. 2006. Enceladus' Water Vapor Plume. Science. 311 (5766): 1422–1425
• Matson, D.L. 2006. Enceladus' Interior and Geysers - Possibility for Hydrothermal Geometry and N₂ Production (PDF). LPSC. XXXVII. Abstract 2219
• Pappalardo, R.T. 2006. Diapir-Induced Reorientation of Enceladus (PDF). LPSC. XXXVII. Abstract 2113
• Porco, C.C. 2006. Cassini Observes the Active South Pole of Enceladus. Science. 311 (5766): 1393–1401
• Rathbun, Julie A. 2005. Enceladus' global geology as seen by Cassini ISS. Eos Trans. AGU. 82 (52): Fall Meet. Suppl. Abstract P32A-03
• Rothery, David A. 1999. Satellites of the Outer Planets: Worlds in their own right. Oxford University Press. ISBN 0-19-512555-X
• Spahn, Frank. 2006. Cassini Dust Measurements at Enceladus and Implications for the Origin of the E Ring. Science. 311 (5766): 1416–1418
• Spencer, J. R. 2006. Cassini Encounters Enceladus: Background and the Discovery of a South Polar Hot Spot. Science. 311 (5766): 1401–1405
• Turtle, Elizabeth et al. Enceladus, Curiouser and Curiouser: Observations by Cassini's Imaging Science Subsystem. Cassini CHARM Telecon. 28 April 2005. (Adobe Acrobat file).
• Verbiscer, Anne. 2005. The opposition surge of Enceladus: HST observations 338-1022 nm. Icarus. 173: 66–83. DOI:10.1016/j.icarus.2004.05.001
• Waite Jr., J. Hunter. 2006. Cassini Ion and Neutral Mass Spectrometer: Enceladus Plume Composition and Structure. Science. 311 (5766): 1419–1422

Vanjske poveznice

• Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Encelad, saturnov satelit
• NASA - letjelica Cassini snimila vodu na Enceladusu