Anatole France: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ArthurBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: simple:Anatole France
Xqbot (razgovor | doprinosi)
Redak 83: Redak 83:
[[pl:Anatole France]]
[[pl:Anatole France]]
[[pms:Anatole France]]
[[pms:Anatole France]]
[[pnb:اناطولے فرانس]]
[[pt:Anatole France]]
[[pt:Anatole France]]
[[ro:Anatole France]]
[[ro:Anatole France]]

Inačica od 2. veljače 2010. u 04:33

Anatole France

Puno ime Jacques Anatole François Thibault
Rođenje 16. travnja 1844..
Pariz, Francuska
Smrt 12. listopada 1924..
Saint-Cyr-sour-Loire, Francuska
Zanimanje romanopisac
Nacionalnost Francuz
Potpis
Portal o životopisima

Jacques Anatole François Thibault, poznatiji pod pseudonimom Anatole France (Pariz, 16. travnja 1844. - Saint-Cyr-sour-Loire, 12. listopada 1924.) francuski je književnik i Nobelovac.

Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Afera Alfred Dreyfus, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.

U prvom razdoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira tretira li suvremenu ("Zločin Silvestra Bonnarda", 1881.) ili povijesnu tematiku ("Thaïs", 1890., "Pečenjarnica kraljice Pédauque", 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.

Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u "Suvremenoj historiji"' i u nizu filozofsko-satiričkih romana ("Otok pingvina", 1908., "Bogovi žeđaju", 1912., "Pobuna anđela", 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera ('"Knjiga moga prijatelja"', 1885., '"Mali Pierre"', 1918. i dr.).

Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.

Ostala djela: