Jeanne Moreau: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: no:Jeanne Moreau
{{GLAVNIRASPORED:Moreau, Jeanne}}
Redak 54: Redak 54:
*{{imdb ime|id=0603402|ime=Jeanne Moreau}}
*{{imdb ime|id=0603402|ime=Jeanne Moreau}}


{{GLAVNIRASPORED:Moreau, Jeanne}}
[[Kategorija:Francuski filmski glumci]]
[[Kategorija:Francuski filmski glumci]]



Inačica od 15. veljače 2010. u 17:09

Jeanne Moreau
Jeanne Moreau
Jeanne Moreau na San Sebastian Film Festivalu 2006.
Rođenje 23. siječnja, 1928., Pariz, Francuska
Zanimanje glumica, scenaristica i redateljica
Godine rada 1949. -
Suprug Jean-Louis Richard (1949. - 1951.)
Teodoro Rubanis (1966.)
William Friedkin (1977. - 1979.)
Važniji filmovi Dizalo za stratište (1958.)
Jules i Jim (1962.)
Eva (1962.)
Dnevnik jedne sobarice (1964.)
Viva María ! (1965.)
Nevjesta u crnom (1968.)
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Jeanne Moreau (Pariz, Francuska, 23. siječnja, 1928.) je francuska filmska i kazališna glumica i redateljica.

Rođena je u Parizu u obitelji francusko-englesko-irskog porijekla. Majka, engleskinja rodom iz Lancashirea, bila je plesačica u Folies Bergereu. U mladosti studira na pariškom konzervatoriju. 1947. debitira u kazalištu na Avignonskom festivalu, te je već u svojim dvadesetima jedna je od vodećih glumica u Comédie-Française. Nakon 1951. glumi epizodne uloge na filmu, i krajem 1950-ih surađuje s renomiranim redateljima, posebno s Louisom Malleom u filmovima Dizalo za stratište (1958.) i Les Amants (1959.), nakon čega ju mediji proglašavaju novom Brigitte Bardot. Zahvaljujući postignutom uspjehu idućih godina surađuje s nizom redatelja francuskog novog vala, kao Françoisom Truffautom u filmu Jules i Jim (1962.), koji se smatra jednom od njenih najznačajnijih uloga.

2008. na proslavi 60 godina karijere u Cinémathèque française

Ističu se također i uloge u filmovima Noć (1961.) Michelangela Antonionija, Falstaff (1965.) Orsona Wellesa, Dnevnik jedne sobarice (1964.) Luisa Buñuela, Posljednji tajkun (1976.) Elie Kazana, Querelle Rainera Wernera Fassbindera i Do kraja svijeta (1991.) Wima Wendersa. Osim glumom, na filmu se bavi i režijom, produkcijom i pisanjem scenarija. Kao glazbenica objavila je nekoliko albuma, te je jednom nastupila zajedno s Frankom Sinatrom na pozornici Carnegie Halla u New Yorku.

Jeanne Moreau bila je prijateljica istaknutih pisaca i umjetnika Jeana Cocteaua, Jeana Geneta, Henryja Millera, i Marguerite Duras. Bliska je prijateljica Sharon Stone. Orson Welles svojevremeno nazvao ju je najznačajnijom glumicom na svijetu.

Izabrana filmografija

Vanjske poveznice