Ivan Belostenec: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 13: Redak 13:


{{Barokni književnici}}
{{Barokni književnici}}
{{Hrvatska književnost}}


[[Kategorija:Pavlini|Belostenec, Ivan]]
[[Kategorija:Pavlini|Belostenec, Ivan]]

Inačica od 1. ožujka 2010. u 22:57

Belostenec: Gazofilacij, 1740
Gazofilacij u Muzeju grada Zagreba

Ivan Belostenec (Joannis Bellosztenecz; Varaždin, 1593. ili 1594. - Lepoglava, 10. veljače 1675.) hrvatski je jezikoslovac i leksikograf.

Godine 1616. stupio je u Pavlinski red. Filozofiju studirao u Beču, bogoslovlje u Rimu. Prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja i Svetoj Jeleni kod Čakovca, vizitator u Istri, provincijal pavlinske provincije.

Pisao je pjesme i propovijedi (Deset propovijedi o euharistiji, 1672). Glavno mu je djelo dvojezični dvosveščani rječnik Gazophylacium, seu latino-illyiricorum (latinsko-hrvatski) onomatum aerarium (Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi; druga knjiga rječnika ima naslov Gazophylacium illyrico-latinum). Djelo je ostalo nedovršeno. Razvija opći znak za jat (E sa kvačicom ili takozvano rogato E). Osim po bogatstvu riječi (oko 40.000 riječi na 2.000 stranica teksta) Gazofilacij je važan i po tronarječnoj (kajkavsko-čakavsko-štokavskoj) jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike ozaljskoga književno-jezičnoga kruga. Rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar (objavljen je u Zagrebu 1740.).

Vanjska poveznica