Sir-Darja: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
D'ohBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: he:סיד דריה
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
m robot Uklanja: he:סיד דריה
Redak 68: Redak 68:
[[fi:Syrdarja]]
[[fi:Syrdarja]]
[[fr:Syr-Daria]]
[[fr:Syr-Daria]]
[[he:סיד דריה]]
[[hu:Szir-darja]]
[[hu:Szir-darja]]
[[it:Syr Darya]]
[[it:Syr Darya]]

Inačica od 4. ožujka 2010. u 23:15

Sir Darja
Rijeka Sir Darja
Položaj
DržaveKazahstan, Uzbekistan, Tadžikistan
NaseljaBegovat, Čardara, Kzil-Orda, Bajkanur, Kazalinsk
Fizikalne osobine
Duljina2,212 km km
Površina porječja219,000 km2
Istjek 
 • Prosječni1.180 m3
Tok rijeke
IzvorPamir
 • Nad. vis.2,000 m
 • Koord.40°54'0,0"N, 71°45'27,0"EUredite na Wikipodatcima
UšćeAralsko jezero
 • Koord.46°9'15,1"N, 60°52'25,0"EUredite na Wikipodatcima
Ulijeva se uAralsko jezero
PritociKassansaj, Soh, Isfara, Angren, Čirčik i Arys

Sir Darya (kazaški: Сырдария, tadžikistanski: Сирдарё, uzbečki: Sirdaryo, perzijski: سيردريا, je jedna od većih rijeka u Središnjoj Aziji. U starom vijeku zvana je Jaxartes po svom starogrčkom imenu, a koje je izvedeno od staroperzijske riječi - Yakhsha Arta (Velika biserna), to se odnosilo na boju rijeke. U srednjovjekovnim islamskim spisima rijeka se naziva Sayhoun (سيحون) - i navodi se kao jedna od četiri rajske rijeke. (Obližnja rijeka sličnog naziva Amu-Darja zvana Jayhoun, bila je isto je tako rajska rijeka).

Osobine

Rijeka Sir Darja nastaje spajanjem rijeka Naryn (izvire u središnjem dijelu gorja Tien Shan u Kirgistanu) i Karadarja (izvire u Ferganskom gorju, Istočni Uzbekistan). Svojom dužinom od 2 206 km, od izvora Naryna duga je čak 3078 km, Sir Darja je najduža rijeka Središnje Azije, ali ima manje vode od Amu Darje. Korito rijeke se osobito u donjem dijelu nije stalno, već se mijenja stalnim nanosima velike količine blata i razvođenjem vode u brojne kanale za navodnjavanje koji se gube u pješčanom tlu.

Rijeka uglavnom teče prema sjevero-zapadu, prvo teče kroz Fergansku kotlinu, zatim presjeca Ferhatsko gorje, te potom teče istočnim rubom pustinje Kyzylkum te se zatim ulijeva u Aralsko jezero. Rijeka od svog izvora teče kroz države; Tadžikistan, Uzbekistan i Kazahstan do uvira u Aralsko jezero. Rijeka nosi velike količine naplavina i blata, osobito na ušću u Aralsko jezero (godišnje oko 12 miliona tona) zbog tog se korito rijeke stalno uzdiže, pa je okolni teren znatno niži. Delta Sir Darje širi se u jezero brzinom od prosječno 50 metara na godinu.

Karta porječja rijeke Sir darje

Glavne pritoke Sir Darje su rijeke: Kassansaj, Soh, Isfara, Angren, Čirčik i Arys. Porječje rijeke obuhvaća 462.000 km². Sir Darja za razliku od europskih rijeka, najveću količinu vode ima u toplom dijelu godine (najveći dio zime je zamrznuta i bez značajnih dotoka).

Rijeka je plovna s prekidima od Aralskog jezera do grada Begovata. Na Sir Darji leže veći gradovi: Begovat, Čardara, Kzil-Orda, Bajkanur, Kazalinsk.

Na rijeci i njezinim pritokama izgrađeno je puno hidrocentrala, najveće su; Farhod (u Uzbekistanu), Qayroqqum (u Tadžikistanu) i Shardara (u Kazastanu) na Sir Darji i hidrocentrale; Chorwoq na rijeci Čirčik i Uchqŭrghon na rijeci Naryn u Uzbekistanu. Brana Toktogul na rijeci Naryn izgrađena 1970-te i povećana 1980-tih regulira tijek rijeke.

Vrlo gust sustav kanala za navodnjavanje proteže se duž čitavog toka rijeke(Veliki ferganski kanal, Veliki adižanski kanal, Sjeverni ferganski kanal i dr.), mnogi od ovih kanala izgrađeni su još u XVIII st. za uzbečkog kanata Kokand. Korištenje voda Sir Darje bilo je osobito intenzivno za sovjetske ere, naročito za navodnjavanje velikih plantaža pamuka, sve je to dovelo do smanjivanja vode rijeke - tako da za sušnih godina gotovo ništa nije dotjecalo do Aralskog jezera. To je pak uzrokovalo povećanje saliniteta Aralskog jezera ( ali i toksičnosti voda), smanjenja jezera i umiranja brojnih životinjskih i biljnih vrsta oko i u Aralskom jezeru.

Više od 2 000 000 hektara zemlje i danas se navodnjava vodama rijeke Sir Darje i njegovih pritoka.

Povijest

Sir Darja je najsjevernija točka dokle je dospjela vojska Aleksandra Makedonskog Grčki povjesničari zabilježili su da je u regiji rijeke Sir Darje 329. pr. Kr. osnovano naselje aleksandrovih vojnika Alexandria Eschate (prevedeno: Posljednja Aleksandrija. Iz ovog naselja izrastao je današnji Hučand u Tadžikistanu. No vjerojatnije je da je naselje samo preimenovano, i možda povećano na mjestu starijeg naselja Cyropolis, osnovanog od strane perzijskog kralja Cyrusa Velikog.

Vanjske poveznice