Glazbena ljestvica: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 7. ožujka 2010. u 17:10

Glazbena ljestvica je niz glazbenih tonova razvrstani u oktave, koji se nazivaju prema slovnom označivanju. Glazbena abeceda sastoji se od: c, d, e f, g, a i h, te pomoćnih znakova povisilice (♯) i snizilice (♭), kojima se označuje promjena visine tona za poluton . Razrješilicom (♮) razrješujemo (uklanjamo povisilicu ili snizilicu) ton na kojem je bila povisilica ili snizilica. Nazivi povišenih ili sniženih tonova nastaju dodavanjem nastavka: za jedanput povišen ton -is, za dva puta povišen ton -isis, za jedanput snižen ton -es, za dva puta snižen ton -eses. Osnovnih sedam tonova oktave nazivaju se i solmizacijskim slogovima: do, re, mi, fa, so (sol), la i ti (si).

Tonovi su raspoređeni u deset oktava: supkontra, kontra, velika, mala, prva, druga, treća, četvrta, peta i šesta oktava. Tonovi se označuju posebnim znakovima (notama) kojima se određuje njihova visina, trajanje i druga svojstva u sustavu notnog crtovlja (skup paralelnih crta). Apsolutnu visinu tona određuje notni ključ, koji se stavlja na početak notnog crtovlja, a najčešće su upotrebljavani:

G-ključ 𝄞
F-ključ 𝄢
C-ključ 𝄡 .

Note su znakovi za relativno trajanje tona, a položajem u notnom crtovlju određuje se visina tona. Ostala svojstva glazbenog tona unutar skladbe upisuju se uz notno crtovlje dotatnim znakovima i primjedbama. Taktovi se odjeljuju okomitom crtom, ritam se opisuje kao naziv, mjera se označuje razlomkom upisanim odmah iza notnog ključa, tempo se upisuje iznad notnog crtovlja na početku stavka (npr. allegro, moderato), uz koji se ponekad dodaje i broj metronomskih udaraca u minuti. Stupnjevanje glasnoće, odnosno dinamika označuje se znakovima ili nazivima npr. forte (f), mezzoforte (mf), a promjena dinamičkog stupnja nazivima crescendo i decrescendo ili diminuendo. Osim toga mogu se napisati i pobliža tumačenja o načinu izvođenja.

Frekvencije

Navodimo frekvencije nota (u Hz) oktave iznad srednjeg C:

srednji C	D	E	F	G	A	H	visoki C
261,63	293,66	329,63	349,23	392	440	493,88	523,25

Nedovršeni članak Glazbena ljestvica koji govori o glazbenoj teoriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-'''Glazbena ljestvica''' je niz glazbenih [[ton]]ova razvrstani u oktave, koji se nazivaju prema slovnom označivanju. [[Glazbena abeceda]] sastoji se od: ''c'', ''d'', ''e'' ''f'', ''g'', ''a'' i ''h'', te pomoćnih znakova ''povisilice'' (♯) i ''snizilice'' (♭), kojima se označuje promjena visine tona za poluton . Razrješilicom razrješujemo (uklanjamo povisilicu ili snizilicu) ton na kojem je bila povisilica ili snizilica.
+'''Glazbena ljestvica''' je niz glazbenih [[ton]]ova razvrstani u oktave, koji se nazivaju prema slovnom označivanju. [[Glazbena abeceda]] sastoji se od: ''c'', ''d'', ''e'' ''f'', ''g'', ''a'' i ''h'', te pomoćnih znakova ''povisilice'' (♯) i ''snizilice'' (♭), kojima se označuje promjena visine tona za poluton . Razrješilicom (♮) razrješujemo (uklanjamo povisilicu ili snizilicu) ton na kojem je bila povisilica ili snizilica.
 Nazivi povišenih ili sniženih tonova nastaju dodavanjem nastavka: za jedanput povišen ton ''-is'', za dva puta povišen ton ''-isis'', za jedanput snižen ton ''-es'', za dva puta snižen ton ''-eses''.
-Osnovnih sedam tonova oktave nazivaju se i solmizacijskim slogovima: ''do'', ''re'', ''mi'', ''fa'', ''so'' (''sol''), ''la'' i ''ti'' (''si'')
+Osnovnih sedam tonova oktave nazivaju se i solmizacijskim slogovima: ''do'', ''re'', ''mi'', ''fa'', ''so'' (''sol''), ''la'' i ''ti'' (''si'').
-[[Datoteka:C-Dur-Tonleiter.png]][[Datoteka:Music_ClefG.svg|mini|90px|Notni ključ]]
+[[Datoteka:C-Dur-Tonleiter.png]][[Datoteka:Music_ClefG.svg|mini|90px|Notni ključ G]]
 Tonovi su raspoređeni u deset oktava: ''supkontra'', ''kontra'', ''velika'', ''mala'', ''prva'', ''druga'', ''treća'', ''četvrta'', ''peta'' i ''šesta'' oktava.
-Tonovi se označuju posebnim znakovima (notama) kojima se određuje njihova visina, trajanje i druga svojstva u sustavu ''notnog crtovlja'' (skup paralelnih crta). Apsolutnu visinu tona određuje [[notni ključ]], koji se stavlja na početak notnog crtovlja, a najčešće su upotrebljavani G-ključ, F-ključ ili C-ključ.
+Tonovi se označuju posebnim znakovima (notama) kojima se određuje njihova visina, trajanje i druga svojstva u sustavu ''notnog crtovlja'' (skup paralelnih crta). Apsolutnu visinu tona određuje [[notni ključ]], koji se stavlja na početak notnog crtovlja, a najčešće su upotrebljavani:
+* G-ključ &#x1D11E;
+* F-ključ &#x1D122;
+* C-ključ &#x1D121; .
 Note su znakovi za relativno trajanje tona, a položajem u notnom crtovlju određuje se visina tona.
 Ostala svojstva glazbenog tona unutar [[Skladba|skladbe]] upisuju se uz notno crtovlje dotatnim znakovima i primjedbama. [[Takt]]ovi se odjeljuju okomitom crtom, [[ritam (glazba)|ritam]] se opisuje kao naziv, mjera se označuje razlomkom upisanim odmah iza notnog ključa, tempo se upisuje iznad notnog crtovlja na početku stavka (npr. ''allegro'', ''moderato''), uz koji se ponekad dodaje i broj [[metronom]]skih udaraca u [[Minuta|minuti]]. Stupnjevanje glasnoće, odnosno dinamika označuje se znakovima ili nazivima npr. ''forte'' (f), ''mezzoforte'' (mf), a promjena dinamičkog stupnja nazivima ''crescendo'' i ''decrescendo'' ili ''diminuendo''. Osim toga mogu se napisati i pobliža tumačenja o načinu izvođenja.
@@ Redak 24: / Redak 27: @@
 |align="center"| visoki C
 |-
-|261.63 || 293.66|| 329,63|| 349.23|| 392 || 440 || 493.88|| 523.25
+|261,63 || 293,66|| 329,63|| 349,23|| 392 || 440 || 493,88|| 523,25
 |}