Stjepan Vojislav: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stjepan Vojislav premješteno na Vojislav preko postojećeg preusmjeravanja: Vraceno na prvobitnu verziju, koja je naslovljena u skladu s wiki pravilima
 
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
'''Vojislav''', [[duklja|dukljanski]] [[knez]], osnivač je prve povijesne [[crna gora| crnogorske]] [[dinastija|dinastije]] [[Vojislavljevići|Vojislavljevića]].<ref> [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/dukljanska_drzava_crnogorski_iskon_i_korijeni_b_sekularac.htm Dr. Božidar Šekularac ''"Dukljanska država:Crnogorski iskon i korijen"''] </ref>
#PREUSMJERI [[Vojislav]]

[[Ljetopis popa Dukljanina]] spominje ''Vojislava'' i pod imenom ''Dobroslav''. Crnogorska [[historiografija]] je utvrdila da mu je [[Sveti Vladimir]] bio stric ili brat od strica.

Kao [[bizant|bizantski]] [[vazal]] ustoličen je za dukljanskoga kneza oko [[1018.]] godine. ''Vojislav'' se [[1035.]] nakratko osamostalio, no već je [[1036.]] [[Duklja]] opet bila bizantskom provincijom, a ''Vojsilava'' su odveli u [[Carigrad]].

Odatle uspijeva pobjeći u [[Duklja|Duklju]] gdje podiže ustanak. U [[Crmnica|Crmnici]] je [[1040.]] potukao bizantsku vojsku. Pomagao je ''Vojislav'' anti-bizantske ustanike oko [[Drač|Drača]], pa je poduzet još jedan pohod na ''Duklju''.

Odlučujuća [[Bitka kod Bara]] odigrala se u listopadu [[1042.]] na obroncima planine ''Rumija'', na lokaciji sela ''Tuđemil''.

Bizantska vlast bila je trajno zbačena i ''Duklja'' je postala neovisnom. Teritorijalno se proširila na oblast ''Drača'' ([[Albanija]]), do rijeke ''Vojuše'', te ovladala na zapadu [[Travunja|Travunjom]]. ''Vojislav'' je u tome razdoblju, istisnuvši dotadašnjeg [[arhont|arhonta]] [[Srbi|Srba]] bizantskog vladara ''Teofila Erotika'', ovladao i dijelom srpskih teritorija pa ga bizantski izvori otada i tako tituliraju.

Bizantski kroničar ''Kekvamen'' opisuje ''Vojislava'' kao ''lukavog barbarina'':
[[Datoteka:Rumija Moutain.jpg|mini|300px|Crnogorska planina Rumija u čijim se klancima odigrao dukljansko-bizantski sukob [[1042.]]]]
''"Bješe u gradovima [[Dalmacija|Dalmacije]], u Zeti i [[Ston|Stonu]], zavladao toparh Vojislav Dukljanin. [[Strateg]] htjede da ga zarobi. I što učini? Sprijatelji se s njime da ga obmane. Iako je ovaj bio varvarin, ali po prirodi i iskustvu bješe mudar, pa je on, s jedne strane, primao poklone, a s druge pretvaraše se kao da je caru podanički odan, tobože zbog blagonaklonosti i milosti stratega...Oni se potom sretnu i, izljubivši se, sjednu. Tek što su oni sjeli, na dati znak opkole stratega i, vezavši mu ruke i noge, odvedu ga vezanoga sa njegovim sinom i svom pratnjom i dromonima u Ston. I onim zamkama i mrežama, kojima (strateg) htjede da ulovi, bi ulovljen, na sramotu Romeja'' (Bizantinaca - op.a.)". <ref> [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/kekavmen_o_knezu_vojislavu.htm Kroničar Kekavmen o tome kako je knez Vojislav zarobio vizantijskog stratega u Dubrovniku (poslije 1042.)]</ref>

''Vojislav'' je imao pet sinova: ''Gojislava, Radoslava, Mihaila, Saganeka i Predimira''.

Sahranjen je [[1043.]] ''Vojislav'' u dvorskoj kapeli [[Sveti Andrija|Svetoga Andrije]] u ''Papratni'' (nekoć utvrda na prostoru između [[Bar (grad)|Bar]]a i [[Ulcinj]]a).

Naslijedio ga je [[Mihailo]]. <ref> [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/dukljanski_knezevi.htm Dr. Radoslav Rotković ''"Kraljevina Vojislavljevića"'' (odlomak)]</ref>

==Povezani članci==
* [[Vojislavljevići]]
* [[Bitka kod Bara]]

==Vanjske poveznice==
* [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/zivot_dukljanske_kraljevine.htm Dr. Fran Milobar ''"Dukljansko kraljevstvo",'' Sarajevo, 1900.g. (odlomak)]

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Vojislav}}

[[Kategorija: Duklja]]
[[Kategorija:Biografije, Crna Gora]]
[[Kategorija:Vladari]]

[[de:Stefan Vojislav]]
[[en:Vojislav of Duklja]]
[[nl:Stefan Vojislav]]
[[no:Stefan I Vojislav]]
[[pl:Stefan Dobrosław]]
[[ru:Стефан Воислав]]
[[sr:Стефан Војислав]]

Inačica od 25. ožujka 2010. u 19:05

Vojislav, dukljanski knez, osnivač je prve povijesne crnogorske dinastije Vojislavljevića.[1]

Ljetopis popa Dukljanina spominje Vojislava i pod imenom Dobroslav. Crnogorska historiografija je utvrdila da mu je Sveti Vladimir bio stric ili brat od strica.

Kao bizantski vazal ustoličen je za dukljanskoga kneza oko 1018. godine. Vojislav se 1035. nakratko osamostalio, no već je 1036. Duklja opet bila bizantskom provincijom, a Vojsilava su odveli u Carigrad.

Odatle uspijeva pobjeći u Duklju gdje podiže ustanak. U Crmnici je 1040. potukao bizantsku vojsku. Pomagao je Vojislav anti-bizantske ustanike oko Drača, pa je poduzet još jedan pohod na Duklju.

Odlučujuća Bitka kod Bara odigrala se u listopadu 1042. na obroncima planine Rumija, na lokaciji sela Tuđemil.

Bizantska vlast bila je trajno zbačena i Duklja je postala neovisnom. Teritorijalno se proširila na oblast Drača (Albanija), do rijeke Vojuše, te ovladala na zapadu Travunjom. Vojislav je u tome razdoblju, istisnuvši dotadašnjeg arhonta Srba bizantskog vladara Teofila Erotika, ovladao i dijelom srpskih teritorija pa ga bizantski izvori otada i tako tituliraju.

Bizantski kroničar Kekvamen opisuje Vojislava kao lukavog barbarina:

Crnogorska planina Rumija u čijim se klancima odigrao dukljansko-bizantski sukob 1042.

"Bješe u gradovima Dalmacije, u Zeti i Stonu, zavladao toparh Vojislav Dukljanin. Strateg htjede da ga zarobi. I što učini? Sprijatelji se s njime da ga obmane. Iako je ovaj bio varvarin, ali po prirodi i iskustvu bješe mudar, pa je on, s jedne strane, primao poklone, a s druge pretvaraše se kao da je caru podanički odan, tobože zbog blagonaklonosti i milosti stratega...Oni se potom sretnu i, izljubivši se, sjednu. Tek što su oni sjeli, na dati znak opkole stratega i, vezavši mu ruke i noge, odvedu ga vezanoga sa njegovim sinom i svom pratnjom i dromonima u Ston. I onim zamkama i mrežama, kojima (strateg) htjede da ulovi, bi ulovljen, na sramotu Romeja (Bizantinaca - op.a.)". [2]

Vojislav je imao pet sinova: Gojislava, Radoslava, Mihaila, Saganeka i Predimira.

Sahranjen je 1043. Vojislav u dvorskoj kapeli Svetoga Andrije u Papratni (nekoć utvrda na prostoru između Bara i Ulcinja).

Naslijedio ga je Mihailo. [3]

Povezani članci

Vanjske poveznice

Izvori