Grimorij

Grimorij pape Honorija

Šesta i sedma Mojsijeva knjiga, New York, 1880.

Grimorij, također grimoar, (lat. grimoire) ili Knjiga sjenki, je tekstualni priručnik magije. Ovakvi priručnici poznati su širom Europe još od srednjeg vijeka.

Grimoriji sadrže upute kako napraviti magijske objekte, poput talismana, kako izvoditi magične čarolije, prizivati anđele i demone, daju njihova imena i karakteristike, nabrajaju čini za ljubav, ozdravljenje, uništenje neprijatelja, bogatstvo, bacanje uroka i slično.

Većina grimorija su apokrifni spisi koji su autorstvo atributirali znamenitim povijesnim osobama kako bi djelima dali autoritet i značaj.

Etimologija

Riječ "grimorij" ili "grimoar" vuče podrijetlo od starofrancuske riječi grammaire koja proizlazi od grčkog "grammatikos" u značenju pisana riječ. Taj izraz se počeo rabiti u srednjem vijeku za sve necrkvene knjige, koje su kao takve bile sumnjičene kao knjige magije. S vremenom se izraz lokalizirao isključivo na ona djela koja su doista sadržavala tekstove magije i okultnog.

Povijest

Stari vijek

Najstariji magijski tekstovi pronađeni su arheološkim iskapanjima u Egiptu i na glinenim pločicama iz Asurbanipalove knjižnice iz 7. stoljeća pr. Kr.

Prema biblijskoj tradiciji, autorstvo nad okultnim tekstovima pripisivano je još od antike židovskim patrijarsima i prorocima poput Henoka (Knjiga Henokova), Mojsija ( Knjige Mojsijeve) i Salomona (Clavicula Salomonis, Salomonov testament iz 1.-3. stoljeća i dr.).

Srednji vijek

Prvi europski grimoriji nastajali su u srednjem vijeku, no u njima se očitava i starija hermetička tradicija, zasnovana na antičkim tradicijama i židovskom misticizmu.

Najpoznatiji grimoriji u razdoblju srednjeg vijeka bili su:

• Picatrix, 12. stoljeće
• Sefer Raziel, 13. stoljeće
• Knjiga zakletvi pape Honorija (Liber Juratus), 13. stoljeće
• Knjiga svete magije Abra-Melina maga, 1458.
• Heptameron seu Elementa magica, 1496.
• Mojsijev mač (Harba de-Mosha), 15. stoljeće

Renesansa

Prodorom novoplatonističke ezoterije s Istoka, padom Carigrada, nastaju brojni magijski rukopisi koji autorstvo uglavnom pripisuju kralju Salomonu. Najvažniji od njih su:

• Ključ kralja Salomona, 15. stoljeće
• De occulta philosophia libri tres, 1533.
• Arbatel de magia veterum, 1575.
• Grand Albert, 16. stoljeće
• Lemegeton Clavicula Salomonis, 17. stoljeće

18. i 19. stoljeće

Unatoč pojavi prosvjetiteljstva, razvoju znanosti i racionalizma, vjerovanja u magiju i vještičarstvo preživjela su u Europi. U ovom vremenu nastaju i neki novi magijski tekstovi koji većinom imaju pretenziju postaviti vrijeme svog postanka u dalju prošlost kako bi dobili na vjerodostojnosti i auru tajanstvenosti:

• Petit Albert, 18. stoljeće
• Black Pullet, 18. stoljeće
• Grimorium Verum, navodno tiskana 1517., no zapravo potjeće iz 18. stoljeća
• Enchiridion Leonis Papae, 1749.
• Šesta i sedma Mojsijeva knjiga, 18. ili 19. stoljeće
• Grimorium Honorii, 18. ili 19. stoljeće
• Magus, autora Francisa Baretta iz 1801.
• Grand Grimoire, navodno izdan 1522., ali vjerojatno nije nastao prije 19. stoljeća
• Knjiga svetog Ciprijana, pretendira na 1510. kao godinu tiskanja, ali prvi spomen je tek iz 1802.

20. stoljeće

U 20. stoljeću je, također zabilježena pojava određenih magijskih priručnika, ali i prva navala brojnih modernih grimorija.

Neki od važnijih knjiga iz ovog razdoblja su:

• Tajni Turielov grimorij
• Necronomicon, grimorij iz novela H. P. Lovecrafta
• Simonov necronomicon, nastao po uzoru na onaj literarni

Literatura

• Davies, Owen, Grimoires, A History of Magic Books, New York, 2009. ISBN 978-0-19-920451-9
• Knight, Thomas H., Magija, Zagreb, 2001. ISBN 953-6234-91-2

Vanjske poveznice

• Internet Sacred Text Archives: Grimoires
• Magical Athenaeum - zbirka magijskih rukopisa i knjiga u PDF formatu

Nedovršeni članak Grimorij koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.