Administrativna podjela Crne Gore: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 63: | Redak 63: | ||
== Pogledajte i == |
== Pogledajte i == |
||
* [[Sudbena vlast |
* [[Sudbena vlast u Crnoj Gori]] |
||
{{Crna Gora}} |
{{Crna Gora}} |
Inačica od 13. travnja 2010. u 20:24
Upravna podjela Crne Gore je upravno-prostorna razdioba države Crne Gore, kako je postojala tijekom stoljeća.
Crna Gora je ustrojena po općinama, (crnog.) opština, bez hijerarhijski viših prostornih jedinica. Danas opstoji 21 općina:
Andrijevica | Bar | Berane |
Bijelo Polje | Budva | Cetinje |
Danilovgrad | Herceg-Novi | Kolašin |
Kotor | Mojkovac | Nikšić |
Plav | Plužine | Pljevlja |
Podgorica | Rožaje | Šavnik |
Tivat | Ulcinj | Žabljak |
Najmlađa općina je Andrijevica, ponovo ustrojena 1991. godine (nakon što je bila ukinuta 15. travnja 1960.).
Kotarevi
U Narodnoj Republici Crnoj Gori opstojali su kotarevi, (crnog.) srez.
Imali su sjedišta na Cetinju, Ivangradu (danas Berane), u Nikšiću, Pljevljima i Titogradu (danas Podgorica).
Kotarevi su ukinuti Zakonom o osnovama društvenog i političkog uređenja Narodne Republike Crne Gore od 22. srpnja 1957., i prestali postojati 1. siječnja 1958. godine.
Povijest ustroja
Za Kraljevstva Crne Gore je opstojalo 10 oblasti i 56 kapetanija (1910.).
Do 1921. opstojali su okruzi, kao niži dijelovi razdiobe.
Početkom Drugoga svjetskog rata na područjima pod nadzorom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke i partizana opstojalo je i oko 20 seoskih te 15 općinskih narodnooslobodilačkih odbora (NOO), koji su radili u tajnosti. Građanske sporove rješavali su u prvome stupnju seoski NOO-i, a njihova je odluka bila izvršna ako vrijednost spora nije prjelazila 3000 talijanskih lira. Izvršna tijela NOO-a su bila pretežno sačinjena od članova Komunističke partije Jugoslavije, koja se u to doba zalagala za uspostavu Crne Gore kao suverene federalne države u sklopu „nove“ Demokratske Federativne Jugoslavije.
Početkom travnja 1944. u Crnoj Gori opstoje 11 kotarskih, 50 općinskih i nekoliko stotina seoskih NOO, a opstojalo je još i nekoliko kotarskih te općinskih NOO koji su u ilegali djelovali na zaposjednutomu području.
Nakon rata opstojali su mjesni, općinski i kotarski NOO-i. Broj općinskih i kotarskih NOO-a se temeljem Zakona o područjima srezova i opština u NR Crnoj Gori (»Službeni list NR Crne Gore«, br. 16 od 9. srpnja 1955.) smanjivao do prestanka rada kotareva (1. siječnja 1958.), dok se mjesni NOO-i preoblikuju u mjesne zajednice i njihov se broj povećava.
Literatura
- Lejlić, Šemsudin. Društveno-ekonomski položaj opštine u političkom sistemu Jugoslavije : doktorska disertacija, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka „Veljko Vlahović“, Sarajevo, 1977., (COBISS.BH), (COBISS.CG)
- Šećković, Damjan. Opština – samoupravna i osnovna društveno-politička zajednica, Centar za marksističko obrazovanje Opštinske konferencije Saveza komunista, Titograd, 1982., (COBISS.CG)
- Zakon o uređenju varoškijeh opština : sa Pravilnikom varoškijeh opština, 2. izd., Kr. cr. državna štamparija, Cetinje, 1914., (COBISS.CG)
- Đorđević, Vesna (prir.) Pregled promena administrativno-teritorijalne podele kod opština : 1991-2002, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 2002., ISBN 86-7479-050-X, (COBISS.CG)
Pogledajte i
|