Požeška katedrala

Toranj požeške katedrale.

Požeška katedrala ili katedrala sv. Terezije Avilske katedralna je crkva Požeške biskupije od osnivanja biskupije 1997. godine. Nalazi se u središtu Požege, na brežuljku gdje je nekada bila srednjovjekovna utvrda.

Zagrebački biskup Franjo Thauszy dao je 80.000 forinti za izgradnju katedrale. Novci su u početku bili namijenjeni za obnovu požeške utvrde u vlasništvu biskupa Thauszya. Carica Marija Terezija odobrila je gradnju 11. srpnja 1754. godine, a započeta je 28. lipnja 1756. godine. Nakon sedam godina gradnje, biskup Franjo Thauszy posvetio je crkvu 24. srpnja 1763. godine. Nazvana je po sv. Tereziji Avilskoj, španjolskoj redovnici i crkvenoj naučiteljici, koja je obnovila žensku granu karmelićanskog reda. Ona je bila svetica zaštitnica carice Marije Terezije, koja je po njoj i dobila ime.

Graditelj je nepoznat. Nacrte je dobavila carica Marija Terezija osobno.

Prvotni toranj stradao je u oluji 1926. godine. Zamijenjen je novim koji je visok 63 metra.

Interijer je izrađen u baroknom i rokoko stilu. U središtu je oltar sv. Terezije Avilske, dar biskupa Thauszya. Među ostalim oltarima, izdvajaju se oltar sv. Ivana Nepomuka, dar Franje Nádasdya te oltar sv. Mihaela Arkanđela, dar kutjevačkog župnika Josipa Maurovića, rođenog u Požegi. Lijepa propovijedaonica također je dar biskupa Thauszya. Katedralne orgulje izradio je obrt Josipa Brandla iz Maribora. U katedrali se nalaze od 1900. godine. Krajem 19. stoljeća postavljeno je šest oktogonalnih vitraja.

Slike u katedrali naslikali su hrvatski slikari Celestin Medović i Oton Iveković 1898. i 1899. godine. Medović je naslikao slike sv. Terezije Avilske, evanđelista Marka i Mateja, Isusa na Maslinskoj gori i sv. Ćirila. Iveković je naslikao evanđeliste Luku i Ivana, sv. Ceciliju, Naviještenje i sv. Metoda. Zajedno su naslikali sliku Presvetog Trojstva iznad glavnog oltara.