Anatole France: razlika između inačica
m robot Dodaje: th:อนาโตล ฟรองซ์ |
m robot Dodaje: yo:Anatole France |
||
Redak 98: | Redak 98: | ||
[[uk:Анатоль Франс]] |
[[uk:Анатоль Франс]] |
||
[[vi:Anatole France]] |
[[vi:Anatole France]] |
||
[[yo:Anatole France]] |
|||
[[zh:阿纳托尔·法郎士]] |
[[zh:阿纳托尔·法郎士]] |
||
[[zh-min-nan:Anatole France]] |
[[zh-min-nan:Anatole France]] |
Inačica od 1. svibnja 2010. u 09:33
Anatole France | |
---|---|
Puno ime | Jacques Anatole François Thibault |
Rođenje | 16. travnja 1844.. Pariz, Francuska |
Smrt | 12. listopada 1924.. Saint-Cyr-sour-Loire, Francuska |
Zanimanje | romanopisac |
Nacionalnost | Francuz |
Važnija djela | |
Nagrade
| |
Potpis | |
Portal o životopisima |
Jacques Anatole François Thibault, poznatiji pod pseudonimom Anatole France (Pariz, 16. travnja 1844. - Saint-Cyr-sour-Loire, 12. listopada 1924.) francuski je književnik i Nobelovac.
Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Afera Alfred Dreyfus, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.
U prvom razdoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira tretira li suvremenu ("Zločin Silvestra Bonnarda", 1881.) ili povijesnu tematiku ("Thaïs", 1890., "Pečenjarnica kraljice Pédauque", 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.
Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u "Suvremenoj historiji"' i u nizu filozofsko-satiričkih romana ("Otok pingvina", 1908., "Bogovi žeđaju", 1912., "Pobuna anđela", 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera ('"Knjiga moga prijatelja"', 1885., '"Mali Pierre"', 1918. i dr.).
Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.
Ostala djela: