Problemska nastava

Problemska nastava

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Problemska nastava nastala je iz potrebe da se poveća efikasnost obrazovnog rada. Danas je općeprihvaćeno da je rješavanje problema jedan od najviših oblika učenja. U problemskoj situaciji pokreće se učenikovo stvaralačko mišljenje, razvija inicijativa, intelektualni nemir i emocionalna napetost. Funkcija učenika u problemskoj nastavi prvenstveno je stavljena u subjektnu, istraživačku i aktivnu poziciju. Učenik je istraživač i kreator, dok je učitelj organizator, motivator i programer.

Obilježja

Bit problemske nastave svodi se na usvajanje činjenica poput naučnog istraživača, gdje učenici samostalno istražuju i otkrivaju, a u tom procesu zastupljeni su svi oblici misaone aktivnosti. U početnoj situaciji su dani osnovni podaci, ali se na osnovu njih moraju pronaći novi, dotle nepoznati podaci za konkretnog učenika. Zahtjevi koji se postavljaju u zadatku trebaju biti nešto viši nego što su to učeničke optimalne mogućnosti, kako bi se kod učenika potaknula želja rješavanja zadatka.

Problemska nastava se planira i točno se predviđaju nastavne teme i jedinice koje će biti obrađene problemskom nastavom. Težina problema mora odgovarati uzrastu učenika, kao i njihovim sposobnostima. Problemska nastava može se primjenjivati u svim nastavnim predmetima, premda je efikasnija u prirodnoj skupini nastavnih predmeta. Rješavanje problema izrazito je efikasno kada se primjenjuje grupni oblik rada, naročito kod učenika osnovne škole. Kako bi uspjeh u učenju bio veći, učenicima se moraju pružiti jasne upute za rješavanje problema.

Tipologija

Različiti autori daju različite tipologije problema, ali najčešća je podjela na:

• misaone probleme
• praktičke probleme.

Rješavanjem problema učenici stječu nova znanja ili primjenjuju stečena. Do rješenja dolaze prikupljanjem činjenica ili prisjećanjem kojim objašnjavaju problemsku situaciju.

Faze problemske nastave

• Postavljanje-definiranje problema, stvaranje (zapažanje) problemske situacije
• Nalaženje principa rješenja, navođenje hipoteze (pretpostavke)
• Dekomponiranje problema
• Formuliranje pothipoteza
• Proces rješavanja problema (prikupljanje podataka, sređivanje podataka, kvantitativna analiza, kvalitativna analiza)
• Izvođenje zaključaka i odgovora na pothipoteze
• Bitni zaključci i odgovor na glavnu hipotezu
• Generalni zaključak
• Primjena zaključaka na novim problemskim situacijama
• Vrjednovanje aktivnosti

Metode problemske nastave

U problemskoj nastavi najčešće se susrećemo s sljedećim metodskim postupcima:

• Problemsko čitanje
• Problemsko izlaganje
• Heuristički razgovor
• Istraživačka metoda
• Metoda problemsko-stvaralačkih zadataka