Nicolas Poussin: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
TXiKiBoT (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: war:Nicolas Poussin
TXiKiBoT (razgovor | doprinosi)
Redak 46: Redak 46:


[[ar:نيكولا بوسان]]
[[ar:نيكولا بوسان]]
[[be:Нікаля Пусэн]]
[[be-x-old:Нікаля Пусэн]]
[[be-x-old:Нікаля Пусэн]]
[[bg:Никола Пусен]]
[[bg:Никола Пусен]]

Inačica od 5. svibnja 2010. u 11:44

Nicolas Poussin
Barok - Neoklasicizam
Nicolas Poussin
Autoprtret iz 1650., ulje na platnu, 98 x 74 cm, Louvre.
Rođenje 15. lipnja, 1594.
Villers-en-Vexin, kraj Andelysa, Francuska
Smrt 19. studenog 1665.
Rim, Italija
Vrsta umjetnosti slikarstvo - crtež
Praksa Rouen, Pariz, Rim, Bologna
Utjecao Jean Auguste Dominique Ingres, Jacques Louis David, itd.
Utjecali Guido Reni, Rimska umjetnost, Rafael
Poznata djela Germanikova smrt
Otmica Sabinjanki
Sveta obitelj na stubama
Arkadija
Krajolik s Folkionovim pogrebom
Portal o životopisima

Nicolas Poussin (Villers-en-Vexin, kraj Andelysa, 15. lipnja, 1594. - Rim, 19. studenog 1665.) bio je najvažniji francuski slikar 17. stoljeća; začetnik i vodeći slikar klasicizma u razdoblju baroka. Uglavnom je djelovao u Rimu, a kraće vrijeme bio je dvorski slikar kralja Luja XIII. u Parizu.

Biografija

Poussin se najprije naukovao u Rouenu, a potom u Parizu kao Lallemandov učenik. Dobro je poznavao maniriste iz Fontainebleaua, kao i djela Rafaela i njegovu školu. Za vrijeme boravka u Bologni 1624. godine dolazi pod utjecaj klasične umjetnosti akademije obitelji Caracci i Guida Renija, a potom odlazi u Rim. Ondje, radeći zajedno s umjetnicima kao što su Pietro da Cortona i Giovanni Lafranco, eksperimentira s upotrebom boje u Tizianovom stilu.

Godine 1640. odlazi u Pariz gdje nadgleda ukrašavanje velike galerije u Louvreu, slika oltarske slike i izrađuje naslovne stranice za knjige kraljevske tiskare, ali se već nakon dvije godine odlučuje vratiti u Rim gdje živi do kraja života.

Otmica Sabinjanki, 1637.-38., ulje na platnu, 159 x 206 cm, Louvre

Djela

Isprva je radio pod raznim utjecajima (talijanskih manirista, fontembloške škole i dr.), potom inspiriran rimskim antičkim spomenicima, Rafaelovim freskama i Tizianovim koloritom stvara vlastiti stil (Germanikova smrt,1627.). Između 1630. i 1640. godine napušta barokni i prihvaća strogo klasičan stil naginjući racionalnoj jasnoći i arheološkoj preciznosti kakve nalazimo u Otmici Sabinjanki (1637.).

Uz portrete, slikao je duboke i prozraćne krajolike s antičkim građevinama ili ruševinama u koje je harmonično uklapao biblijske (Sveta obitelj na stubama), pastoralne (Četiri godišnja doba) i mitološke likove, osobito iz djela Vergilija, Ovidija i pjesama T. Tassa (Krajolik s Folkionovim pogrebom, 1648.).

Snažno je utjecao na generacije francuskih slikara, te će njegov osobni pristup formalnog savršenstva i rafinirane intelektualnosti dugo ostati odrednicom francuske umjetnosti. Osobito je prepoznatljiv njegov utjecaj na Ingresa i J. L. Davida, čime se smatra ocem neoklasicizma, no romantizam će njegovo djelo daleko manje cijeniti.

Vajske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Nicolas Poussin