Bratstvo i jedinstvo: razlika između inačica
Redak 9: | Redak 9: | ||
U doba "Bratstva i jedinstva" Hrvati su u brojnim javnim službama ili vodečim pozicijama, kao primjerice u policiji, u vojsci bili zastupljeni u daleko manjem broju nego što bi to po broju pučanstva ravnomjerno mogli biti. |
U doba "Bratstva i jedinstva" Hrvati su u brojnim javnim službama ili vodečim pozicijama, kao primjerice u policiji, u vojsci bili zastupljeni u daleko manjem broju nego što bi to po broju pučanstva ravnomjerno mogli biti. |
||
Osobe koje bile politički drugačijeg mišljenja |
Osobe koje bile politički odstupljale od komunističkog jednoumlja i bili drugačijeg mišljenja kao [[disident]]i, jugoslavenski [[režim]] je zbog „napada na bratsvo i jedinstvo“ osuđivao na dugogodišnje kazne tjekom [[Montirani politički sudski proces|politički montiranih sudskih postupaka]] kao primjerice [[Marko Veselica]], [[Franjo Tuđman]], [[Bruno Bušić]] i brojne druge. |
||
[[Kategorija:Jugoslavija]] |
[[Kategorija:Jugoslavija]] |
Inačica od 9. svibnja 2010. u 09:21
Bratstvo i jedinstvo (srpska ćirilica: Братство и јединство, makedonski: Братство и единство, slovenski: Bratstvo in enotnost, albanski: Bashkim dhe Vëllazërim, mađarski: Testvériség és egység) je bio poznati slogan Saveza komunista Jugoaslavije, skovan za vrijeme Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji (od 1941. do 1945.), a kasnije i jedan od gesla SFR Jugoslavije. Izraz je trebao opisivati bratski odnos između svih naroda i narodnosti u Jugoslaviji, kao i jednakost svih građana u socijalizmu.
Za "osobite zasluge u širenju bratstva među narodima i narodnostima, u stvaranju i razvijanju političkog i moralnog jedinstva naroda" dodjeljivao se i Orden bratstva i jedinstva u dva stupnja, kojeg je ustanovio Josip Broz Tito 15. kolovoza 1943.
Također, diljem Jugoslavije, "Bratstvo i jedinstvo" je bilo ime mnogih škola, tvornica, folklornih i sportskih društava, te je po njemu nazvana autocesta koja je spajala Ljubljanu, Zagreb, Beograd i Skoplje.
Realno stanje
U doba "Bratstva i jedinstva" Hrvati su u brojnim javnim službama ili vodečim pozicijama, kao primjerice u policiji, u vojsci bili zastupljeni u daleko manjem broju nego što bi to po broju pučanstva ravnomjerno mogli biti.
Osobe koje bile politički odstupljale od komunističkog jednoumlja i bili drugačijeg mišljenja kao disidenti, jugoslavenski režim je zbog „napada na bratsvo i jedinstvo“ osuđivao na dugogodišnje kazne tjekom politički montiranih sudskih postupaka kao primjerice Marko Veselica, Franjo Tuđman, Bruno Bušić i brojne druge.