Cvijeta Zuzorić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Cvijeta Zuzorić''' ([[Dubrovačka Republika]], [[1552]]. - [[Ancona]], [[1648]].), Dubrovkinja koja je s ocem preselila u Italiju, gdje se družila s književnicima i umjetnicima. |
'''Cvijeta Zuzorić''' ([[Dubrovačka Republika]], [[1552]]. - [[Ancona]], [[1648]].), Dubrovkinja koja je s ocem preselila u Italiju, gdje se družila s književnicima i umjetnicima. |
||
Rođena u istaknutoj trgovačkoj porodici kao jedna od pet ćerki. Obrazovanje je stekla u [[Ankoni]], gde se još kao mlada preselila kod sestre Nike Zuzorić. Priklonivši se očevoj volji udala se za firentinskog plemića, trgovca Bartolomea Pešonija, s kojim se preselila u [[Firencu]], a potom kao supruga konzula ponovo vratila u svoj rodni grad Dubrovnik. Oko sebe je okupljala brojne umetnike. Bila je predmet obožavanja u krugu pesnika okupljenih u "akademiji složnih" (lat. '''Accademia degli Concordi'''). |
|||
Mnogi glasoviti hrvatski i talijanski pjesnici su je slavili svojim pjesmama i posvećivali joj svoja djela, npr. [[Dinko Zlatarić]], [[Nikola Gučetić]], [[Torquato Tasso]] i drugi. Čini se da je i sama pisala pjesme na [[Hrvatski jezik|hrvatskom]] i [[talijanski jezik|talijanskom jeziku]]. |
|||
Opevali su je i posvetili joj svoja dela pesnici [[Dinko Zlatarić]], [[Miho Bunić]] i [[Nikola Gučetić]], kao i [[Torkvato Taso]] koji joj je posvetio tri soneta i pet madrigala. Pretpostavlja se da je i sama pisala pesme, premda ništa od njih nije sačuvano. |
|||
U Zagrebu nakon Prvog svetskog rata, [[Branislav Nušić]] je pokrenuo inicijativu, a kasnije je i osnovano društvo prijatelja umetnosti pod njenim imenom. Ovo društvo je podiglo paviljon na Kalemegdanu za umetničke izložbe i danas se koristi u iste svrhe. |
|||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
||
Inačica od 12. svibnja 2010. u 01:20
Cvijeta Zuzorić (Dubrovačka Republika, 1552. - Ancona, 1648.), Dubrovkinja koja je s ocem preselila u Italiju, gdje se družila s književnicima i umjetnicima.
Rođena u istaknutoj trgovačkoj porodici kao jedna od pet ćerki. Obrazovanje je stekla u Ankoni, gde se još kao mlada preselila kod sestre Nike Zuzorić. Priklonivši se očevoj volji udala se za firentinskog plemića, trgovca Bartolomea Pešonija, s kojim se preselila u Firencu, a potom kao supruga konzula ponovo vratila u svoj rodni grad Dubrovnik. Oko sebe je okupljala brojne umetnike. Bila je predmet obožavanja u krugu pesnika okupljenih u "akademiji složnih" (lat. Accademia degli Concordi).
Opevali su je i posvetili joj svoja dela pesnici Dinko Zlatarić, Miho Bunić i Nikola Gučetić, kao i Torkvato Taso koji joj je posvetio tri soneta i pet madrigala. Pretpostavlja se da je i sama pisala pesme, premda ništa od njih nije sačuvano.
U Zagrebu nakon Prvog svetskog rata, Branislav Nušić je pokrenuo inicijativu, a kasnije je i osnovano društvo prijatelja umetnosti pod njenim imenom. Ovo društvo je podiglo paviljon na Kalemegdanu za umetničke izložbe i danas se koristi u iste svrhe.