Fosilna goriva: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: af:Fossielbrandstof
TXiKiBoT (razgovor | doprinosi)
m robot Mijenja: gl:Combustible fósil
Redak 77: Redak 77:
[[fr:Combustible fossile]]
[[fr:Combustible fossile]]
[[ga:Breosla iontaiseach]]
[[ga:Breosla iontaiseach]]
[[gl:Enerxía fósil]]
[[gl:Combustible fósil]]
[[he:דלק מאובנים]]
[[he:דלק מאובנים]]
[[hu:Fosszilis tüzelőanyagok]]
[[hu:Fosszilis tüzelőanyagok]]

Inačica od 13. svibnja 2010. u 09:21

Fosilna goriva ili mineralna goriva su goriva koja nastaju od prirodnih resursa poput anaerobnog raspadanja zakopanih mrtvih organizama.Organizmi i fosilna goriva koja od njih nastaju su otprilike stara milijune godina, a ponekad i više od 650 milijuna godina. Ta goriva sadrže visoke postotke ugljika i ugljikovodika.

Ugljen, jedan od fosilnih goriva

Trenutno su osnovni izvor energije na Zemlji. Energija iz fosilnih goriva obično se oslobađa izgaranjem, i prilikom tog izgaranja također se oslobađaju otrovni i štetni plinovi koji utječu na okoliš kao: ugljični monoksid CO,ugljični dioksid CO2, sumporni dioksid SO2, SO3, NO3 itd.

U fosilna goriva spadaju:


Fosilna goriva nalaze se u rasponu od zapaljivih materijala sa niskim omjerom ugljika i vodika poput metana, do tekuće nafte i nezapaljivih materijala koji se sastoje od gotovo čistog ugljika, kao antracitni ugljen. Metan se može pronaći u poljima ugljikovodika, sam, sa naftom. Opće je prihvaćeno da su formirani od fosiliziranih ostataka mrtvih biljaka i životinja koji su bili izloženi toplini i pritisku u Zemljinoj kori stotinama milijuna godina, ova biogenička teorija je prvi put predstavljena od strane Georga Agricole 1556. godine i kasnije od strane Mikhaila Lomonosova u 18. stoljeću.

Administracija Informacije o Energiji je procijenila da su se u 2006. godini primarni izvori energije sastojali od nafte 36.8%, ugljena 26.6%, prirodnog plina 22.9%, što rezultira 86% postotnim udjelom fosilnih goriva u primarnoj svjetskoj proizvodnji energije. Ne-fosilni izvori uključivali su hidroelektrične sa 6.3%, nuklearne sa 6% i (geotermalne, solarne, plimu, vjetar, drvo, otpad) sa 0.9%. Svjetska potrošnja energije rasla je oko 2.3% godišnje.

Fosilna goriva su neobnovljivi resursi jer im trebaju milijuni godina da bi nastali, i rezerve se troše puno brže nego što nove nastaju. Proizvodnja i potrošnja fosilnih goriva potiču ekološku zabrinutost. Globalni pokret prema proizvodnji obnovljive energije je na putu da pomogne zadovoljiti povećanu potrebu za energijom.

Ovi plinovi utječu na okoliš tako što se sakupljaju u atmosferi i tako stvaraju staklenički učinak, dok se otapaju u vodi koja se nalazi u atmosferi, uslijed čega joj se smanjuje pH-vrijednost te nastaju tzv. kisele kiše, koje uništavaju biljke i erodiraju građevine, stijene, itd.

Izgaranje fosilnih goriva proizvodi oko 2.13 bilijuna tona ugljičnog dioksida godišnje, a procjenjuje se da prirodni procesi mogu apsorbirati samo pola od tog iznosa, tako da je godišnje neto povećanje atmosferskog ugljičnog dioksida oko 10.65 bilijuna tona (jedna tona atmosferskog ugljika je ekvivalentna 44/12 ili 3.7 tona ugljičnog dioksida). Ugljični dioksid je jedan od stakleničkih plinova koji pojačava zračenje i pridonosi globalnom zatopljenju, uzrokujući da prosječna površinska temperatura Zemlje raste, što će rezultirati velikim nepovoljnim efektima.

Izvori

Petrokemijska rafinerija u Grangemouthu, Škotska, UK.

Fosilna goriva nastaju anaerobnim raspadanjem ostataka organizama uključujući fitoplanktone i zooplanktone koji su se nataložili na dno mora (ili jezera) u velikim količinama u uvjetima bez zraka, prije više milijuna godina. Kroz geološko vrijeme, ova organska tvar, pomiješana s blatom, zakopana je ispod teških slojeva sedimenata. Rezultirajući visoki nivoi topline i pritiska uzrokovali su kemijske promjene u organskoj tvari, prvo u materijal sličan vosku poznat kao kerogen koji se može naći u naftnom škriljcu, a tada uz pomoć još topline u tekuće i plinovite ugljikovodike u procesu znanom kao katageneza.

Kopnene biljke, u drugu ruku, formiraju ugljen. Mnoga polja ugljena su iz Karboniferskog perioda Zemljine povijesti. Kopnene biljke također tvore kerogen tipa III, izvor prirodnog plina.


Usporedne brojke:

• 1 litra običnog benzina nastaje od 23.5 tone organskog materijala sa oceanskog dna

• Ukupna količina fosilnih goriva iskorištenih 1997. godine je rezultat 422 godine ukupne biljne tvari koja je rasla na kopnu i u svim oceanima.


Važnost

Bušotina za vađenje nafte u Meksiku

Fosilna goriva su od velike važnosti jer mogu biti spaljena (oksidirana u ugljični dioksid i vodu), stvarajući znatnu količinu energije. Iskorištavanje ugljena kao goriva je starije od pisane povijesti. Ugljen je korišten da pokreće peći za topljenje metalne rude. Polu-čvrsti ugljikovodici su također korišteni u davna vremena ali većinom za kreiranje vodonepropusnih materijala i balzamiranje.

Komercijalno iskorištavanje petroleja, većinom kao zamjena za ulja od životinjskih izvora (npr. kitovog ulja) za korištenje u uljnim lampama počela je u 19-om stoljeću.

Prirodni plin, nekoć odbacivan kao nusprodukt proizvodnje petroleja, se sada smatra vrlo vrijednim resursom.

Teško sirovo ulje, koje je puno viskoznije od konvencionalnog sirovog ulja, te katranski pijesak koji se sastoji od bitumena pomiješanog sa pijeskom i glinom, postaju sve važniji izvori fosilnih goriva. Uljni škriljac i slični materijali su sedimentno kamenje koje sadrži kerogen, kompleksnu mješavinu organskih spojeva visoke molekularne težine, koji daju sintetsko sirovo ulje kada ih se zagrije. Ove materijale tek treba komercijalno iskoristiti. Ta goriva se upotrebljavaju u strojevima sa unutarnjim izgaranjem, elektranama na fosilna goriva itd.

Prije druge polovice 18-og stoljeća vjetrenjače i vodenice davale su energiju potrebnu za industriju kao što je mljevenje brašna, rezanje drveta i pumpanje vode, a paljenje drveta i treseta davalo je toplinu domovima. Široko rasprostranjeno korištenje fosilnih goriva, prvo ugljena, a kasnije petroleja, za pokretanje parnih strojeva, omogućilo je industrijsku revoluciju. U isto vrijeme su u široku upotrebu ulazile plinske svjetiljke koje su koristile prirodni plin ili ugljeni plin. Pronalazak motora s unutarnjim izgaranjem i njegovo korištenje u automobilima i kamionima uvelike je povećalo potrebu za benzinom i dizelom, koji se oba proizvode od fosilnih goriva. Ostali oblici transporta, željeznice i avioni također su trebali fosilna goriva. Ostale glavne upotrebe fosilnih goriva su u proizvodnji struje i petrokemijskoj industriji, a katran, ostatak ekstrakcije petroleja, koristi se pri izgradnji cesta.


Nedovršeni članak Fosilna goriva koji govori o geologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.