Točka (računalna grafika): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika Babalu, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Iconda
vraćeno na Inačica od 00:18, 13. svibnja 2010. (uredi), prije preusmjeravanja
Redak 1: Redak 1:
U računalnoj grafici pojam '''točka''' označava najmanju (osnovnu) jedinicu od koje je slika sastavljena, ukoliko je slika prikazana u [[rasterska slika|rasterskoj grafici]]. Ovaj pojam je u uskoj vezi s pojmom [[točka|točke]] u [[Točka_(geometrija)|geometriji]] i [[Točka_(likovna_umjetnost)|likovnoj umjetnosti]]. Osim pojma točke koriste se i pojam '''piknjica''' ukoliko se pojam želi razlikovati od matematičkog ili likovnog pojma točke. Također, u literaturi direktno prevednoj s engleskog jezika susrećemo se s činjenicom da se pojam '''piksel''' (od [[engleski|eng]]. ''pixel'') često ne prevodi.
'''Piksel''' ([[engleski|eng]]. ''pixel''), izvedenica je od eng. "''picture element''" - što znači ''element slike''. Piksel je naime, najmanji grafički element slike, specifičan za [[rasterska slika|bitmap slike]] - u suprotnosti od slika [[vektorska grafika|vektorske grafike]]. Slike, da bi se pretvorile u digitalni oblik, moraju se spremiti kao niz [[bit]]ova, odnosno [[bajt]]ova (kao, npr. u [[digitalni fotoaparat|digitalnim fotoaparatima]]), zbog čega se mora "prevesti" u više manjih dijelova od kojih je svaki određene boje. Ti dijelovi zovu se pikseli i količina istih u pojedinoj slici (između ostalog) određuje kvalitetu slike, ali direktno utječe i na veličinu datoteke na disku, a i na stvarne dimenzije (širina i visina slike).


Kompletna informacija o pikselu sadrži položaj piksela na zaslonu (koordinate po širini X i visini Y), nijansu boje i intenzitet osvijetljenosti.


Rasterska grafika je najjednostavniji način pohrane kontinuiranih slika u digitalnom računalu. Pohrana se obavlja procesom zvanim [[digitalizacija|digitalizacija]], te te slike nazivamo digitalnim slikama. Primjer tako zapisane slike je bilo koja slika nastala [[digitalni fotoaparat|digitalnim fotoaparatom]]. Alternativan način zapisa slike je putem [[vektorska grafika|vektorske grafike]].
U color sustavu piksel je sastavljen od podpiksela - točkica osnovnih boja (crvena, zelena i plava - R,G,B) od kojih se različitim sjajem (intenzitetom) pojedinih podpiksela kombinira željena nijansa boje.


Digitalne sive slike su spremljene kao polje točaka (dvodimenzionalni niz), gdje je svaka točka definirana svojim položajem ((x,y) koordinatama) i iznosom, odnosno trojkom (x,y,i). U slučaju da želimo zapamtiti sliku u boji moramo koristiti paletu boja ili neki od standardnih prostora boja poput [[RGB]] ili HSV. Ukoliko koristimo paletu boja zapravo koristimo tablicu koja nam za svaku nijansu sive određuje u koju boju se ona preslikava prilikom iscrtavanja na zaslonu. Primijetimo da je dubina boje u tom slučaju ograničena brojem razina sive (obično potencije broja 2, poput 16 ili 256). Ukoliko sliku pamtimo u nekom prostoru boja poput [[RGB]] prostora boja, tada je svaka piknjica spremljena u tri kanala, odnoso zapamćena je kao petorka (x,y,r,g,b). Posljednja tri elementa nose vrijednost pojedinog kanala u prostoru boja redom: r-crvenog, g-zelenog i b-plavog. Te tri boje predstavljaju osnovne boje čijim miješanjem možemo dobiti ostale boje. Primijetite da ukoliko svaki kanal može zapamtiti 256 nijansi tada je ukupan broj boja iznosi (256)^3 ~ 16 milijuna. Tolika dubina boje se postiže nauštrb memorijskog prostora, jer umjesto jednog kanala sada pamtimo tri, čime okupiramo trostruko više memorijskog prostora u računalu
Broj mogućih nijansi definiran je "dubinom boje". Standardni stupnjevi dubine boje su:


* '''16''' boja
* '''256''' boja
* '''16 bitna''' boja (sadrži tisuće nijansi)
* '''24 bitna''' boja (sadrži milijune nijansi)


Broj piksela od kojih je sastavljena slika definiran je [[razlučivost|razlučivošću]]. Proizvođač definira optimalnu i maksimalnu razlučivost zaslona, a ostale moguće standardne razlučivosti zavise od [[grafičke kartice]]. Veća razlučivost rezultira preciznijim razlaganjem detalja, većom oštrinom crtanja, većim obuhvatom objekata koji će stati u prostor zaslona i većom "izvornom veličinom" (100%) slike. Za dojam oštrine bitna je veličina piksela, odnosno razmaka među dijagonalno susjednim podpikselima iste boje. Ta se vrijednost kreće oko 0,25 mm (manje je bolje). Ipak, na dojam oštrine utječu i druge okolnosti.
Broj piknjica od kojih je sastavljena slika definiran je [[razlučivost|razlučivošću]]. Proizvođač definira optimalnu i maksimalnu razlučivost zaslona, a ostale moguće standardne razlučivosti zavise od [[grafičke kartice]]. Veća razlučivost rezultira preciznijim razlaganjem detalja, većom oštrinom crtanja, većim obuhvatom objekata koji će stati u prostor zaslona i većom "izvornom veličinom" (100%) slike. Za dojam oštrine bitna je veličina piknjice, odnosno razmak između dijagonalno susjednih piknjica (istog kanala). Ta se vrijednost kreće oko 0,25 mm (manje je bolje). Ipak, na dojam oštrine utječu i druge okolnosti.


Kod [[LCD]] zaslona optimalna je maksimalna razlučivost, tj. kod najveće razlučivosti najveća je jasnoća slike. Kod manjih razlučivosti "nominalni" pikseli se interpoliraju iz stvarnih piksela, što zamućuje sliku, tj. slika na LCD zaslonu ima najbolju oštrinu jedino na najvećoj rezoluciji.
Kod [[LCD]] zaslona optimalna je maksimalna razlučivost, tj. kod najveće razlučivosti najveća je jasnoća slike. Kod manje razlučivosti zaslona od "nominalnog" vrijednost pinjice se interpolira, što zamućuje sliku, tj. slika na LCD zaslonu ima najbolju oštrinu jedino na najvećoj rezoluciji.

Dok je kod računalnih zaslona piksel kvadratičan, kod televizorskih zaslona je pravokutan, tj. različitih dimenzija u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Zbog toga je pri prijenosu video sadržaja s drugih uređaja (kamera, PC) u televizor ili obratno potrebna odgovarajuća prilagodba, koju [[codec]] (rutina za pretvorbu jednog audio/video formata u drugi) obavlja automatski.





Inačica od 15. svibnja 2010. u 02:06

U računalnoj grafici pojam točka označava najmanju (osnovnu) jedinicu od koje je slika sastavljena, ukoliko je slika prikazana u rasterskoj grafici. Ovaj pojam je u uskoj vezi s pojmom točke u geometriji i likovnoj umjetnosti. Osim pojma točke koriste se i pojam piknjica ukoliko se pojam želi razlikovati od matematičkog ili likovnog pojma točke. Također, u literaturi direktno prevednoj s engleskog jezika susrećemo se s činjenicom da se pojam piksel (od eng. pixel) često ne prevodi.


Rasterska grafika je najjednostavniji način pohrane kontinuiranih slika u digitalnom računalu. Pohrana se obavlja procesom zvanim digitalizacija, te te slike nazivamo digitalnim slikama. Primjer tako zapisane slike je bilo koja slika nastala digitalnim fotoaparatom. Alternativan način zapisa slike je putem vektorske grafike.

Digitalne sive slike su spremljene kao polje točaka (dvodimenzionalni niz), gdje je svaka točka definirana svojim položajem ((x,y) koordinatama) i iznosom, odnosno trojkom (x,y,i). U slučaju da želimo zapamtiti sliku u boji moramo koristiti paletu boja ili neki od standardnih prostora boja poput RGB ili HSV. Ukoliko koristimo paletu boja zapravo koristimo tablicu koja nam za svaku nijansu sive određuje u koju boju se ona preslikava prilikom iscrtavanja na zaslonu. Primijetimo da je dubina boje u tom slučaju ograničena brojem razina sive (obično potencije broja 2, poput 16 ili 256). Ukoliko sliku pamtimo u nekom prostoru boja poput RGB prostora boja, tada je svaka piknjica spremljena u tri kanala, odnoso zapamćena je kao petorka (x,y,r,g,b). Posljednja tri elementa nose vrijednost pojedinog kanala u prostoru boja redom: r-crvenog, g-zelenog i b-plavog. Te tri boje predstavljaju osnovne boje čijim miješanjem možemo dobiti ostale boje. Primijetite da ukoliko svaki kanal može zapamtiti 256 nijansi tada je ukupan broj boja iznosi (256)^3 ~ 16 milijuna. Tolika dubina boje se postiže nauštrb memorijskog prostora, jer umjesto jednog kanala sada pamtimo tri, čime okupiramo trostruko više memorijskog prostora u računalu


Broj piknjica od kojih je sastavljena slika definiran je razlučivošću. Proizvođač definira optimalnu i maksimalnu razlučivost zaslona, a ostale moguće standardne razlučivosti zavise od grafičke kartice. Veća razlučivost rezultira preciznijim razlaganjem detalja, većom oštrinom crtanja, većim obuhvatom objekata koji će stati u prostor zaslona i većom "izvornom veličinom" (100%) slike. Za dojam oštrine bitna je veličina piknjice, odnosno razmak između dijagonalno susjednih piknjica (istog kanala). Ta se vrijednost kreće oko 0,25 mm (manje je bolje). Ipak, na dojam oštrine utječu i druge okolnosti.

Kod LCD zaslona optimalna je maksimalna razlučivost, tj. kod najveće razlučivosti najveća je jasnoća slike. Kod manje razlučivosti zaslona od "nominalnog" vrijednost pinjice se interpolira, što zamućuje sliku, tj. slika na LCD zaslonu ima najbolju oštrinu jedino na najvećoj rezoluciji.