Jacobus Henricus van 't Hoff: razlika između inačica
m robot Mijenja: fr:Jacobus Henricus Van 't Hoff |
m robot Mijenja: sw:Jacobus Henricus van 't Hoff |
||
Redak 66: | Redak 66: | ||
[[sr:Јакобус Хенрикус ван 'т Хоф]] |
[[sr:Јакобус Хенрикус ван 'т Хоф]] |
||
[[sv:Jacobus Henricus van 't Hoff]] |
[[sv:Jacobus Henricus van 't Hoff]] |
||
[[sw:Jacobus Henricus van |
[[sw:Jacobus Henricus van 't Hoff]] |
||
[[tr:Jacobus Henricus van 't Hoff]] |
[[tr:Jacobus Henricus van 't Hoff]] |
||
[[uk:Якоб Гендрік Вант-Гофф]] |
[[uk:Якоб Гендрік Вант-Гофф]] |
Inačica od 24. svibnja 2010. u 03:21
Jacobus Henricus van 't Hoff (Rotterdam, 30. kolovoza 1852. - Berlin, 1. ožujka 1911.) je bio nizozemski fizikokemičar i organokemičar. Bio je dobitnik prve Nobelove nagrade za kemiju 1901. Istraživao je kinetiku kemijskih procesa, kemijsku ravnotežu, osmotski tlak i kristalografiju.
Počeci
Rodio se u Rotterdamu, u liječničkoj obitelji. Studirao je kemiju na Politehničkom institutu u Delftu, a kasnije na sveučilištima u Leidenu, Bonnu i Parizu. Doktorirao je na Sveučilištu u Utrechtu 1874.
Postignuća
Godine 1874. objavio je rad u kojem je objasnio optičku rotaciju kod nekih materija. Ovu pojavu je tumačio kao posljedicu tetraedarskog rasporeda kemijskih veza ugljikovih atoma i njihovih susjeda.
U svome djelu „Kemija u prostoru“ (La chimie dans l'éspace) iz 1874., dao je primjere koji povezuju kemiju i geometriju i tako bio jedan od pionira stereokemije. U ovo doba ovo je bila revolucionarna ideja koju su dočekale brojne kritike.
Slijedeće značajno djelo van 't Hoff je objavio 1884. To su bile „Studije o kemijskoj dinamici“ (Études de Dynamique chimique), u kojima je opisao novu metodu za opisivanje reda kemijske reakcije koristeći grafike i primjenio zakone termodinamike na kemijske sustave u ravnoteži. U znanost je uveo pojam kemijskog afiniteta. Kasnije se bavio kemijom rastvora i teorijom disocijacije elektrolita.
Godine 1901. bio je dobitnik prve Nobelove nagrade za kemiju za svoja istraživanja rastvora i otkriće osmotskog tlaka. Utvrdio je da se veoma razređeni rastvori ponašaju po matematičkim jednadžbama koje važe za plinove.