Beatifikacija

Papa Ivan Pavao II. beatificirao je više ljudi nego li ijedan njegov prethodnik.

Beatifikacija (latinski beatus, blagoslovljen, grčki: μακάριος, makarios i latinska riječ facere, učiniti) proglas je Rimokatoličke crkve o mrtvim ljudima koji su dobili pristup raju i sposobnost da posreduju u korist pojedinca koji se moli u njegovo ili njezino ime. Beatifikacija je treći od četiri koraka procesa kanonizacije. Osoba koja je beatificirana dobiva naslov blaženi.

Povijest

Riječ beatifikacija vjerojatno dolazi u uporabu u 4. stoljeću, a prvi put se počela rabiti u Crkvi u Kartagi, no ideja je vjerojatno starija. U ranije vrijeme ta čast je bila lokalna i bila je prenošena s jedne dijeceze drugoj uz biskupovo odobrenje. Dokaz za to su rana kršćanska svetišta u kojima se nalaze freske samo lokalnih mučenika. Neke betifikacije biskupa u srednjem vijeku bile su skandalozne u usporedbi s današnjim beatifikacijama. Na primjer, Karlo Veliki Franački beatificrian je od strane biskupskog skupa samo kratko vrijeme poslije smrti. Nikad nije kanoniziran (proglašen svetim), njegovo poštovanje bilo je upitno, no ipak je dano dopuštenje da se slavi Misa u njegovu čast u Aachenu i Osnabrücku, no bez prava da se oslovljava s "blaženi".

Zakon o kanonizaciji sastavljen 1983., kaže da se u buduće mora dokazati jedno čudo da bi se založilo za beatifikaciju neke osobe, no to pravilo ne vrijedi za one koji su poginuli kao mučenici, jer je njihova svetost već dokazana pošto su poginuli za vjeru i zbog mržnje prema katoličkoj religiji (odium fidei).

Svetački dani za blažene nisu jednaki, nego se slave samo u regijama gdje je blaženik poštovan. Za primjer, Hrvati slave Nikolu Tavelića dok se to isto ne radi kod drugih katolika. Također, osoba iz jedne zemlje može biti slavljena u sasvim drugoj zemlji. Na primjer, Ivan Duns Škot slavi se u Kölnu, Njemačka, te kod franjevaca širom svijeta.

Beatifikacija koju provodi papa

Ivan Pavao II. (16. listopada1978. – 2. travnja 2005.) promijenio je stari katolički način beatifikacije. Do listopada 2004. beatificirao je 1 340 ljudi, više nego svi njegovi pretgodnici od papa Siksta V. (umro 1590.), koji je uspostavio proceduru beatifikacije sličnoj danas. Nasljednik Ivana Pavla II., papa Benedikt XVI., ukinuo je običaj da se proces beatifikacije odvija u Vatikanu, te odredio da se proces može održati u mjestu gdje je osoba živjela, a proces vodi kardinal te države.

Potvrda kulta

Potvrda kulta je drugačija procedura, gdje Crkva odobrava kult lokalne osobe, s dokazom da je ta osoba vrijedna slavlja. Tu potvrdu daje kršćanski narod i nije slična proceduri kanonizacije ili beatifikacije, no osoba koja se slavi može nositi titulu blaženi.[1]

Izvori

• (engl.)Vatikanski sajt s novim procedurama
• (engl.) Proces postajanja svetim - članak koji objašnjava postupak kanonizacije kroz povijest u Katoličkoj crkvi.
• (engl.) i kanonizacija