Otopine: razlika između inačica
m Uklonjena promjena suradnika Nbedeko2, vraćeno na zadnju inačicu suradnika BlackArrow |
|||
| Redak 57: | Redak 57: | ||
[[vi:Dung dịch]] |
[[vi:Dung dịch]] |
||
[[zh:溶液]] |
[[zh:溶液]] |
||
== Koligativna svojstva otopina == |
|||
U koligativna svojstva otopina ubrajamo sniženje tlaka para otopine, povišenje vrelišta otopine, sniženje ledišta i osmotski tlak. Koligativna svojstva ovise o količini otopljene tvari u otopini. |
|||
'''Sniženje tlaka para''' |
|||
Tlak para otopine manji je u odnosu na tlak para čistog otapala. U otopini imamo veći broj čestica (čestice otapala + čestice otopljene tvari) nego u čistom otapalu (samo čestice otapala) pa je kinetička energija čestica u otopini manja u odnosu na čisto otapalo, što rezultira manjom mogućnosti prelaska čestica otapala iz otopine, točnije iz tekućeg u plinovito stanje. |
|||
'''Povišenje vrelišta otopine''' |
|||
Vrelište jest temperatura na kojoj se tlak para neke otopine ili tekućine izjednači sa atmosferskim tlakom. S obzirom da je tlak pare otopine niži u odnosu na tlak para čistog otapala, otopinu je potrebno zagrijati na višu temperaturu da bi se njezin tlak para izjednačio sa atmosferskim tlakom. Zbog toga otopina ima više vrelište nego čisto otapalo. |
|||
Povišenje vrelišta neke otopine računa se prema danoj jednadžbi: |
|||
ΔT= i * b * Kb |
|||
gdje je: i- broj čestica na koji disocira neka tvar (kod organskih tvari je 1) |
|||
b- molalnost |
|||
Kb- ebulioskopska konstanta otapala |
|||
'''Sniženje ledišta otopine''' |
|||
Ledište jest temperatura na kojoj se tlakovi para čvrste i tekuće faze neke tvari izjednače. S obzirom da je tlak para otopine niži u odnosu na čisto otapalo, otopinu je potrebno ohladiti na nižu temperaturu da bi se tlakovi para čvrste i tekuće faze izjednačili, što rezultira nižim ledištem. |
|||
Sniženje ledišta neke otopine može se izračunati prema danoj jednadžbi: |
|||
ΔT= i * b * Kr |
|||
gdje je: |
|||
i- broj čestica na koji disocira neka tvar (kod organskih tvari je 1) |
|||
b- molalnost |
|||
Kr- krioskopska konstanta otapala |
|||
'''Osmotski tlak''' |
|||
Osmotski tlak je tlak kojeg uzrokuju čestice otopljene tvari kada udaraju o polupropusnu membranu. Javlja se u osmozi (prelaženje čestica iz područja niže koncentracije u područje više koncentracije). Sama osmoza se kao proces javlja kao posljedica težnje za smanjenjem razlike u tlakovima para otopljene tvari i otapala. Osmotski tlak se mjeri osmometrom. |
|||
Osmotski tlak otopine može se izračunati po danoj jednadžbi: |
|||
π= i c R T |
|||
gdje je: π- osmotski tlak |
|||
c- množinska koncentracija |
|||
R- opća plinska konstanta (8,314 J * K-1 * mol-1) |
|||
T- temperatura |
|||
Inačica od 13. lipnja 2010. u 13:21
Otopine su homogene smjese dvaju ili više sastojaka pri čemu je jedan sastojak u velikom suvišku (otapalo). Tvari koje nisu u suvišku su otopljene tvari ili soluti. Molekule soluta su međusobno izolirane zbog velike većine molekula otapala, tako da otapalo diktira svojstva otopljenih tvari u otopini.
Uobičajeni primjeri su kuhinjska sol ili šećer koji su krutine otopljeni u vodi koja je tekućina. U tekućinama se također mogu otapati i plinovi, npr. ugljikov dioksid i kisik u vodi, dok se između sebe plinovi otapaju bez ograničenja. Primjeri krutih otopina su mnoge slitine i minerali. Sposobnost otapanja tvari u nekom otapalu naziva se topljivost.
Pojam otopina se u nekim područjima kemije upotrebljava samo za tekuće otopine, dok se za plinske i krute otopine koristi naziv smjesa, međutim kako taj naziv nije dovoljno precizan treba ga izbjegavati.
Otapalo i otopljena tvar
Osnovno je svojstvo svih otopina homogen nastav, što znači da npr. otopina etanola u vodi u svakom svom djeliću ima jednak sastav, odnosno da je svuda u otopini omjer broja molekula etanola i vode stalan. U otopinama valja razlikovati otapalo i otopljenu tvar. Ako su otapalo i otopljena tvar tekućine, otapalom se najčešće naziva onaj sastojak kojeg u otopini ima više. Inače, pod otapalom se razumije tekućina, a pod otopljenom tvari kruta ili plinovita tvar koja se u toj tekućini otapa. Od svih tekućina voda je najčešće i najzanimljivije otapalo. Otopine u kojima je otapalo voda zovu se vodene otopine. Otopine koje sadrže relativno velike količine otopljene tvari zovu se koncentrirane, a one koje sadrže malo otopljene tvari razrijeđene otopine. Iskustvo nas uči da se neke tekućine međusobno miješaju u svakom omjeru, a da se neke uopće ne miješaju. Na primjer, etanol ili obični alkohol, glicerol, "antifriz", tekući detergenti, octena kiselina i mnoge druge tekućine miješaju se s vodom u svakom omjeru. Benzin, loživo ulje, motorno ulje, maslinovo i suncokretovo ulje ne miješaju se s vodom.
