Navigacija: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
radi se...
botovima zabranjen pristup!
Redak 12: Redak 12:
Znanstvene metode navigacije u [[Zapadna Europa|zapadnu Europu]] prenijeli su [[Arabljani]], u čijim se školama u [[Španjolska|Španjolskoj]] u XII. stoljeću učila i primjena astronomije u navigaciji. Drugom polovinom XII. stoljeća konstruiran je [[astrolab]] i pomoćni instrument ''nocturnal'', kojim se moglo odrediti zvjezdano vrijeme i položaj Sjevernjače u odnosu na nebeski pol, a time i [[geografska širina]] na moru.
Znanstvene metode navigacije u [[Zapadna Europa|zapadnu Europu]] prenijeli su [[Arabljani]], u čijim se školama u [[Španjolska|Španjolskoj]] u XII. stoljeću učila i primjena astronomije u navigaciji. Drugom polovinom XII. stoljeća konstruiran je [[astrolab]] i pomoćni instrument ''nocturnal'', kojim se moglo odrediti zvjezdano vrijeme i položaj Sjevernjače u odnosu na nebeski pol, a time i [[geografska širina]] na moru.



==Vanjske poveznice==
* [http://www.irbs.com/bowditch/ "Američki praktični navigator"] Nathaniela Bowditcha (.pdf)


[[Kategorija:Navigacija| ]]
[[Kategorija:Navigacija| ]]

Inačica od 15. lipnja 2010. u 21:21

Ovo je glavno značenje pojma Navigacija. Za druga značenja pogledajte Navigacija (razdvojba).
Navigacija uz pomoć Sjevernjače

Navigacija je znanost i vještina vođenja broda, zrakoplova i drugih objekata s jedne na drugu točku na Zemlji vodenim i zračnim putem, te svemirske letjelice kroz svemir.

Osnovni zadaci navigacije su određivanje kursa, udaljenosti između dva mjesta i određivanje pozicije broda (zrakoplova, svemirskog broda) zbog provjere stvarno prevaljenog puta. Sredstva i načini za rješavanje tih zadataka ovise od stupnja razvoja znanosti i tehnike, pa je razvoj navigacije usko povezan s dostignućima astronomije, matematike, hidrografije i tehnike.

Razvoj navigacije

Prije pronalaska brodskog kompasa

O razvoju navigacije u starom vijeku malo se zna. Najstariji način navigacije je plovidba danju u vidokrugu kopna. Od navigacijskih pomoćnih sredstava upotrebljavao se jedino ručni dubinomjer. Plovidbu noću i orijentaciju prema zvijezdama oko XV. stoljeća pr. Kr. opisuje Homer u Odiseji. Vještina vođenja broda u starom vijeku bila je najrazvijenija kod Feničana, sudeći po njihovim trgovačkim uporištima u IX. st. pr. Kr. i van Sredozemnog mora. Grčki filozof Tales iz Mileta je oko 600. pr. Kr. napisao udžbenik, koji nije sačuvan, o primjeni astronomije u navigaciji (Ναυτική αστρολογία). Iz oko V. st. pr. Kr. sačuvane su grčke pismene upute za plovidbu po kojima se vodila navigacija. Grci su prevaljeni put i udaljenost mjerili u stadijima (oko 1/10 M); uz obalu su se orijentirali pomoću markantnih prirodnih i umjetnih objekata na kopnu (svjetionici, hramovi), a na otvorenom moru po nebeskim tijelima i vjetrovima. Redovitost monsuna na Indijskom oceanu navela je grčkog pomorca Hipala (Ιππαλος) da u I. st. pr. Kr. pod vjetrom plovi iz Arabije pravo u Indiju.

Znanstvene metode navigacije u zapadnu Europu prenijeli su Arabljani, u čijim se školama u Španjolskoj u XII. stoljeću učila i primjena astronomije u navigaciji. Drugom polovinom XII. stoljeća konstruiran je astrolab i pomoćni instrument nocturnal, kojim se moglo odrediti zvjezdano vrijeme i položaj Sjevernjače u odnosu na nebeski pol, a time i geografska širina na moru.


Vanjske poveznice