Nikola III. Zrinski: razlika između inačica
m - kategorija "Hrvatsko plemstvo" (HotCat) |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Nikola III. Zrinski''' ( |
'''Nikola III. Zrinski''' ([[Mađarski jezik|mađar.]] ''Zrínyi III. Miklós''), (*[[1488]]. ili [[1489]].(?) – [[Zrin]], [[1534]].), [[Hrvati|hrvatski]] velikaš iz obitelji [[Knezovi Zrinski|knezova Zrinskih]]. |
||
== |
== Životopis == |
||
Nikola III. Zrinski bio je sin Petra II. Zrinskog (rođenog oko [[1435]]. godine), koji je poginuo u [[Krbavska bitka|bitki na Krbavskom polju]] [[9. rujna]] [[1493]]. godine. |
Nikola III. Zrinski bio je sin Petra II. Zrinskog (rođenog oko [[1435]]. godine), koji je poginuo u [[Krbavska bitka|bitki na Krbavskom polju]] [[9. rujna]] [[1493]]. godine. Bio je oženjen kneginjom Jelenom Karlović Krbavskom (iz staro[[Hrvati|hrvatskog]] plemena [[Gusići|Gusića]]), sestrom bana [[Ivan Karlović|Ivana Karlovića]]. S njom je imao šestoro djece, među kojima je bio i jedan od najslavnijih velikana hrvatske povijesti, ban i vojskovođa [[Nikola Šubić Zrinski|Nikola Zrinski "Sigetski"]]. |
||
Sjedište mu je bilo u utvrđenom gradu [[Zrin (utvrda)|Zrinu]], a posjedi su mu obuhvaćali širi prostor [[Zrinska gora|Zrinske gore]] (danas područje [[Banija|Banovine]]), s više utvrda, među kojima [[Gvozdansko]], [[Pedalj]] i [[Kostajnica|Kostajnicu]]. |
Sjedište mu je bilo u utvrđenom gradu [[Zrin (utvrda)|Zrinu]], a posjedi su mu obuhvaćali širi prostor [[Zrinska gora|Zrinske gore]] (danas područje [[Banija|Banovine]]), s više utvrda, među kojima [[Gvozdansko]], [[Pedalj]] i [[Kostajnica|Kostajnicu]]. |
||
Redak 13: | Redak 13: | ||
U doba prijeteće opasnosti od [[Osmansko Carstvo|Turaka]], Nikola III. Zrinski umire u [[Zrin (utvrda)|Zrinu]], najvjerojatnije u rano proljeće godine [[1534]]. Njegova supruga Jelena se, naime, već 3. svibnja te godine naziva udovicom. Pokopan je u franjevačkoj crkvi Svete Margarete (ili Svete Marije Magdalene, prema nekim izvorima), čije se ruševine i danas nalaze u blizini zrinske utvrde. Njegova kamena nadgrobna ploča, masivna i bogato ukrašena, s grbom obitelji Zrinski i natpisom uklesanim gotičkim slovima uzduž ruba, uspjela se, premda ne cijela, nego bez jednog manjeg dijela, sačuvati do danas. |
U doba prijeteće opasnosti od [[Osmansko Carstvo|Turaka]], Nikola III. Zrinski umire u [[Zrin (utvrda)|Zrinu]], najvjerojatnije u rano proljeće godine [[1534]]. Njegova supruga Jelena se, naime, već 3. svibnja te godine naziva udovicom. Pokopan je u franjevačkoj crkvi Svete Margarete (ili Svete Marije Magdalene, prema nekim izvorima), čije se ruševine i danas nalaze u blizini zrinske utvrde. Njegova kamena nadgrobna ploča, masivna i bogato ukrašena, s grbom obitelji Zrinski i natpisom uklesanim gotičkim slovima uzduž ruba, uspjela se, premda ne cijela, nego bez jednog manjeg dijela, sačuvati do danas. |
||
Nikolinom smrću prestaje radom kovnica novca u Gvozdanskom, ali su rudnici u tom kraju bili otvoreni sve do 1577. ili 1578. godine, kada Osmanlije zauzimaju to područje. Nikolin sin i nasljednik [[Nikola Šubić Zrinski|Nikola IV. (Sigetski)]] se dvanaest godina nakon očeve smrti preselio na nešto sigurniji sjever Hrvatske, u dobro utvrđeni grad [[Čakovec]] u [[Međimurje|Međimurju]]. Kada je prostor Zrinske gore početkom 18. stoljeća oslobođen od Turaka, od nekadašnjih vlasnika se na velika imanja i u brojne utvrde nije imao više tko vratiti, jer je cijela, nekoć razgranata, obitelj [[Knezovi Zrinski|knezova Zrinskih]] u međuvremenu izumrla. |
Nikolinom smrću prestaje radom kovnica novca u Gvozdanskom, ali su rudnici u tom kraju bili otvoreni sve do 1577. ili 1578. godine, kada Osmanlije zauzimaju to područje. Nikolin sin i nasljednik [[Nikola Šubić Zrinski|Nikola IV. (Sigetski)]] se dvanaest godina nakon očeve smrti preselio na nešto sigurniji sjever Hrvatske, u dobro utvrđeni grad [[Čakovec]] u [[Međimurje|Međimurju]]. Kada je prostor Zrinske gore početkom 18. stoljeća oslobođen od Turaka, od nekadašnjih vlasnika se na velika imanja i u brojne utvrde nije imao više tko vratiti, jer je cijela, nekoć razgranata, obitelj [[Knezovi Zrinski|knezova Zrinskih]] u međuvremenu izumrla. |
||
== Potomstvo == |
|||
Nikola III. je u braku s Jelenom Karlović Krbavskom imao šestero djece: |
|||
* Jelena († o. 1573.), žena Franje Tahija |
|||
* Margareta III., (o. 1552.) |
|||
* Ivan I. |
|||
* Juraj III. (1528.-1547.) |
|||
* [[Nikola Šubić Zrinski|Nikola IV.]] († 1566.), hrvatski ban i sigetski kapetan |
|||
* Petar III. († 1547.) |
|||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
Inačica od 22. lipnja 2010. u 20:53
Nikola III. Zrinski (mađar. Zrínyi III. Miklós), (*1488. ili 1489.(?) – Zrin, 1534.), hrvatski velikaš iz obitelji knezova Zrinskih.
Životopis
Nikola III. Zrinski bio je sin Petra II. Zrinskog (rođenog oko 1435. godine), koji je poginuo u bitki na Krbavskom polju 9. rujna 1493. godine. Bio je oženjen kneginjom Jelenom Karlović Krbavskom (iz starohrvatskog plemena Gusića), sestrom bana Ivana Karlovića. S njom je imao šestoro djece, među kojima je bio i jedan od najslavnijih velikana hrvatske povijesti, ban i vojskovođa Nikola Zrinski "Sigetski".
Sjedište mu je bilo u utvrđenom gradu Zrinu, a posjedi su mu obuhvaćali širi prostor Zrinske gore (danas područje Banovine), s više utvrda, među kojima Gvozdansko, Pedalj i Kostajnicu.
Nikola je znamenit po tome što je krajem godine 1526. i početkom 1527. sudjelovao na saboru hrvatskog plemstva u Cetingradu na kojem je austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški izabran za hrvatskog kralja. Na Cetinskoj povelji, jednom od najvažnijih dokumenata hrvatske državnosti, među pečatima šest velmoža koji su u ime svih sudionika Sabora potvrdili donešene odluke, nalazi se i Nikolin pečat. Neki povjesničari smatraju da je upravo Zrinski najzaslužniji za to da je baš Ferdinand postao hrvatskim kraljem.
Na svom posjedu u Gvozdanskom podno Zrinske gore još je njegov otac Petar od 1463. godine kovao novac, koristeći zlato, srebro, olovo i druge kovine dobivene iz tamošnjih rudnika. Tu je djelatnost nastavio i Nikola, preuzevši rudnike, topionice, ljevaonice i kovnice, kujući više vrsti, pretežno srebrnog, novca (denare, filire, groše, ali i velike srebrne talire). Kalupe za talire izrađivao je vrsni majstor kovničar Sebastian Rieder, kojeg je Zrinskom u Gvozdansko poslao novoizabrani kralj Ferdinand.
U doba prijeteće opasnosti od Turaka, Nikola III. Zrinski umire u Zrinu, najvjerojatnije u rano proljeće godine 1534. Njegova supruga Jelena se, naime, već 3. svibnja te godine naziva udovicom. Pokopan je u franjevačkoj crkvi Svete Margarete (ili Svete Marije Magdalene, prema nekim izvorima), čije se ruševine i danas nalaze u blizini zrinske utvrde. Njegova kamena nadgrobna ploča, masivna i bogato ukrašena, s grbom obitelji Zrinski i natpisom uklesanim gotičkim slovima uzduž ruba, uspjela se, premda ne cijela, nego bez jednog manjeg dijela, sačuvati do danas.
Nikolinom smrću prestaje radom kovnica novca u Gvozdanskom, ali su rudnici u tom kraju bili otvoreni sve do 1577. ili 1578. godine, kada Osmanlije zauzimaju to područje. Nikolin sin i nasljednik Nikola IV. (Sigetski) se dvanaest godina nakon očeve smrti preselio na nešto sigurniji sjever Hrvatske, u dobro utvrđeni grad Čakovec u Međimurju. Kada je prostor Zrinske gore početkom 18. stoljeća oslobođen od Turaka, od nekadašnjih vlasnika se na velika imanja i u brojne utvrde nije imao više tko vratiti, jer je cijela, nekoć razgranata, obitelj knezova Zrinskih u međuvremenu izumrla.
Potomstvo
Nikola III. je u braku s Jelenom Karlović Krbavskom imao šestero djece:
- Jelena († o. 1573.), žena Franje Tahija
- Margareta III., (o. 1552.)
- Ivan I.
- Juraj III. (1528.-1547.)
- Nikola IV. († 1566.), hrvatski ban i sigetski kapetan
- Petar III. († 1547.)