Crnogorski jezik

{{{1}}}. {{{2}}}

Crnogorski jezik (na ćirilici црногорски језик, engleski Montenegrin language, ruski черногорский язык) je materinski jezik Crnogoraca i dio je jezičnoga sustava koji se stručno naziva srednjojužnoslavenski dijasustav.

Crnogorski jezik obuhvaća dva dijalekta: Istočno-hercegovački dijalekt na zapadu i sjeverozapadu i Zetsko-južnosandžački u ostalim dijelovima Crne Gore.

Status crnogorskoga jezika

• Od donošenja Ustava Crne Gore u listopadu 2007. crnogorski je jezik službeni. Članak 13. crnogorskog Ustava precizira kako je službeni u Crnoj Gori crnogorski jezik, a ćirilično i latinično pismo imaju ravnopravan položaj.

• Pravopis crnogorskog jezika i pravopisni rječnik usvojen je službenom odlukom Vlade Crne Gore (Ministarstva prosvjete) 10. srpnja 2009. godine , međutim još uvijek postoje sporenja i čeka na verifikaciju Savjeta za opšte obrazovanje

• Gramatika crnogorskog jezika je odobrena od strane Savjeta za opšte obrazovanje 21. lipnja 2010. godine. .

• U tijeku je administrativna procedrura dobijanja međunarodnog koda za crnogorski jezik.

32 slova

Crnogorski jezik, za razliku od drugih jezika na južnoslavenskom prostoru, sadrži 32 glasa i slova..

Uz 30 prisutnih slova i glasova u drugim južnoslavenskim jezicima, crnogorski jezik ima i meko Š (poseban glas iz spojenog S i J, grafem Ś) i meko Ž (poseban glas iz spojenog Z i J, grafem Ź).

Glasovi Ś i Ź su dio autohtonog nacionalnog jezičkog nasljeđa Crnogoraca.

Abeceda

Abeceda crnogorskog jezika:

• latinična verzija: A B C Č Ć D Dž Đ E F G H I J K L Lj M N Nj O P R S Š Ś T U V Z Ź Ž.

• ćirilična verzija: А Б Ц Ч Ћ Д Џ Ђ Е Ф Г Х И Ј К Л Љ М Н Њ O П Р С Ш Ć Т У В З З́ Ж.

Kroz povijest

Sam termin crnogorski jezik prvi je puta upotrijebio francuski autor, pukovnik Vialla de Sommieres svom putopisu iz 1813. Voyage historique et politique au Montenegro koji je publicirao kao knjigu u dva toma 1820. godine.

Vuk Karadžić u djelu na njemačkom jeziku Montenegro und die Montenegriner iz 1837. nastoji demantirati Sommiera koji "veli za Crnogorski jezik da je dijalekt Grčkoga" .

No, sam Karadžić u istom djelu nudi definiciju kako su "Crnogorci Slaveni Srpske grane Grčkoga zakona" (grčke vjeroispovijesti) .

Srpski književnik Ljubomir Nenadović u svojem poznatom djelu O Crnogorcima 1856. objavio je kako je, prilikom posjeta Crnoj Gori sredinom 19. stoljeća ustanovio da Crnogorci govore crnogorskim jezikom. On je također ostavio zapis kako je obavljao promidžbu da se u crnogorskim školama izučava srpski jezik, te da će, ne bude li tako, tvrdio je Nenadović, razlike između crnogorskog jezika i srpskog u budućnosti biti još veće:

U svim školama, jezik je – crnogorski, u mnogome različan je od onoga priznatog, lijepog jezika na kome je Biblija prevedena. Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu. Taj je jezik, na kojem se dosada najviše pisalo i radilo, ostati će zauvijek kao srpski književni jezik. Ako Crnogorci produze svoje škole kao dosada, onda, poslije sto godina, između ta dva jezika biti će veća razlika nego što je između portugalskog i španjolskog.

Ja ne kažem koji je jezik ljepši, samo napominjem da bi, za ljubav književnoga jedinstva, trebalo manjina pristupiti većini, i da svi koji jedno srpsko ime na sebi nose počnu i jednim jezikom pisati. No na Cetinju nisu nimalo skloni tome .

Mađarski slavist Jozsef Bajza je u svojoj studiji Crnogorsko pitanje (izvorno A montenegrói kérdés) 1927. napisao:

Petovjekovna borba koju su Crnogorci vodili sa Turcima izolovala ih je od svijeta i sabila u vrletne i nepristupačne klance. I zato su ostali izolirani i lingvistički. Njihov se jezik razvijao neovisno i dobio je originalno obilježje. Čak i u jeziku se manifestira državna i nacionalna neovisnost Crne Gore .

Borba za priznanje crnogorskog jezika

Prvi je od crnogorskih intelektualaca zatražio uvođenje materinskog, crnogorskog jezika, u Ustav i prosvjetu Radoje Radojević potkraj 1960-ih.

Podrobniji članak o temi: Osporavana kultura:Kritike i polemike

U jednom članku 1970. Radojević piše (cit.u orig, crnogorski):

Crnogorski jezik ima posebnu leksiku, koje nema ni u srpskom ni u hrvatskom jeziku ili je u njima malo poznata, da ne pominjem ostale velike razlike i posebnosti. U toj leksici ima dosta riječi koje postoje i u srpskom ili u hrvatskom jeziku, ali sa drugijem ili sasvim suprotnijem značenjima. Dosta posebnih pojmova koje sadrži crnogorski jezik ne označavaju, recimo, predmet (u realnom i apstraktnom smislu) karakterističan za duhovni i maetrijalni život Crnogoraca, te se i u djelima pisaca rijetko javljaju. U tome slučaju, iako svojstveni za cjelokupni crnogorski književni jezik, oni se, u odnosu na druge jezike čiji pojmovi preovlađuju u skupnoj valorizaciji, javljaju kao 'dijalektizmi', 'provincijalizmi', 'arhaizmi', itd.

Lingvist dr. Vojislav Nikčević tijekom 1990-ih objavio je niz znanstvenih djela kojima je proučavao povijest crnogorskog jezika, te obavio prvi pokušaj njegovog kodificiranja.

Posebnost crnogorskog jezika podržao je i 62. Kongres Međunarodnog PEN-a (Perth, Australija, 1995.) kada je posebnom rezolucijom pozvao "srpsku i crnogorsku državu , u ime obaveza i principa sadržanih u Povelji UN, UNESCO-a i PEN-a, na zaštitu i promoviranje lingvističkih i kulturnih prava svih stanovnika Crne Gore" .

Crnogorski književnik Borislav Jovanović je 2005. u knjizi Crnogorski književni urbanitet artikulirao pitanja negiranja, ignoriranja i potcjenjivanja crnogorskog jezika:

Na crnogorski jezik još se gleda kao na nekakav jezički diluvilijal, na varijante i podvarijante, provincijalizme, crnogorizme - sve u skladu s unitarnim i asimilatorskim filološkim koncepcijama. Međutim, crnogorski jezik, usprkos zatiranju, nije potrošen, ponajmanje je izumro jezik. Naprotiv, riječ je o holosteričnom, živom jeziku. Pretekao je sve što mu se dešavalo posljednjih sto godina. I to ponajprije govori o njegovom živom biću. O povijesnom utemeljenju u svojoj strukturi. Nije nestala njegova fonološka, morfološko-sintaksička, ortografska bitnost i individualnost. Ono što nije sačuvano u živom govoru (a jeste skoro sve) sačuvano je u knjigama... Živa jezička praksa u Crnoj Gori ima sva obilježja povratka izvorne ijekavice što je organski fundament crnogorskog jezika... Crnogorski pisci su održali crnogorski jezik, dali mu i daju osporavani znanstveni i nacionalni legitimitet. Tako crnogoski jezik nije ostao bez svoga zavičaja; njegova književna uporaba postala je i njegova najeminentnija citadela. Svoju materinsku memoriju sačuvao je crnogorski jezik upravo na stranicama pisane i usmene književnosti. Što je više sabijan, crnogorski jezik se više odazivao a crnogorski pisci su vjerovali u nerazorivu, entelehijsku moć, svog materinskog jezika“ .

Prvi puta u povijesti Crne Gore na popisu stanovništva 2003. bilo je moguće izjasniti se o crnogorskom jeziku kao materinskom i nešto preko 136.000 građana Crne Gore, koji čine 22% stanovništva, izjasnilo se da im je crnogorski jezik materinski . Na popisu stanovništva 2001. u Republici Hrvatskoj od 4.926 Crnogoraca, 460 je izjavilo crnogorski jezik kao materinski.

Karakteristike crnogorskog jezika

Usprkos sustavnoj filološkoj unifikaciji koja se kroz škole provodi već stoljeće i pol, a jedno vrijeme i kroz masovne medije, svakodnevni, živi crnogorski jezik umnogome je sačuvao svoja izvorna svojstva.

Crnogorski jezik ima poseban tip ijekavice. Kao oblikovani socio-lingvistički entitet, crnogorski jezik nastao je i razvijao se pod posebnim povijesnim okolnostima, a također ima svoje fonološke, prozodijske, morfološke, leksičko-frazeologijske, pravopisne i druge posebnosti te književnu samopotvrdu.

• Crnogorsko jotovanje d i j uvijek daje: đevojka, niđe, poneđeljak, ovđe, đed.

• Analogija postoji i kod c i j koji se spajaju u ć (ćepanica, ćelokupni) i t i j (šćeti, šćedoše).

• Primjeri posebne fonološke ijekavice crnogorskog jezika: sijeno, bijelo, nijesam.

• Primjeri posebne morfonološke ijekavice crnogorskog jezika: tijeh, ovijeh, ovijema, tijema.

• Umjesto lokativa u svakodnevnom se crnogorskom jeziku koristi i akuzativ, a primjeri su: Živi u grad, Ćera đecu po ulica, Voda u krš.

• Osobne zamjenice - ja, ti, sebe - u genitivu, dativu, akuzativu i vokativu imaju nastavak e, pa se na crnogorskom jeziku veli i Daj mene tu knjigu ili Tebe ću vrnuti oni dug.

• Crnogorski jezik, za razliku od drugih Južnih Slavena, ima dodatna dva fonema: meko Š i meko Ž. Usprkos nekim prijedlozima, nije prihvaćena standardizacija mekog Z.

Jedino još poljski jezik sadrži meko Š (šj) i Ž (žj), a prof. Vojislav Nikčević preuzeo je poljske grafeme i predložio latinične i ćirilične grafeme za crnogorski jezik - Ś i Ź.

Za meko Z (dz) predložio je prof. Nikčević grafem 3, no taj glas i grafem nije standardiziraan (primjeri uporabe fonema 3 u crnogorskom jeziku: зavala, зera, зanovijetati, biзin, зinзula, зamantati, bronзin ).

• Primjeri uporabe fonema Ś u crnogorskom jeziku: śutra, śever, śeme, ośetiti, śediti, śekirati, śerav, pośekotina, Miśa (nadimak)

• Primjeri uporabe fonema Ź u crnogorskom jeziku: źevati, iźutra, źenica, iźede, źapiti, iźelica, iźljeći, Źaga (nadimak).

• Primjeri uporabe imenica u crnogorskom jeziku: preśednik, śekira, lijes, lama, putijer, jeka, miśćelo, brondzin, urivak, gravalje, pinjata, konata, banak, deka, škanj, kamarin, kotula, stolovača, ožeg, mašice, sač, škatula, šalpa, špag, ogar, cijeđ, jeina, štica, sapatnik, sopernik, lubarda, kudelja, ljesa, baun, iščupak, pojata, pržina, śedok, razvale, razura, riječanje, luča, koštanj, ruga, mjed, jarošt, čislo, nožice, kufijerta, ckvrna, gramata, hrtenica, dne, očalin, drača, teća, tica, izba, krupa, teno, tjeskota, trupina, ljutac, ljučevina, vlaka, stima, rapa, ponjava, podina, čajina, čoek, parapet, śenokos, pjev, sakup, varevina, guvno, izvanjac, božjak, cijuk, cjepač, javje, zbiće, fiska, maragun, acal, argat, jav, badanj, banak, krtola, kučak, bječva, bogatun, navlaštito, uvor, sijerak, gvardija, grun, zviježđe, šiljeg, sić, dekica, prenje, kuneta, šterika, śet(a), frkun, saket, frnjoka, puce, štramac, utek, tavalja, zađevica, zapt, zvijerac, raka, kotarica, načpolj, zubja, petrusin, ožica, kašeta, plot, takulin, šnala, solijerna, svojta, fis, frčka, koc, aljine, čapra, kiljan, brav, pavrijez, čengele, čkuklja, lastra, raštan, lupež, banda, sičija, fuzda, crevlje, pośeta, čaktar, vjeđa, džanja, strag, pokajanje, baština, plotina, škrinja, pipun, direk, oriz, bizin, špiglo, stud, džupa, teslica, košćela, mamuta, makanja, osjena, kokot, kot, krok, kulje, laznina, nugao, lužina, luka, masak, mješina, pjesna, odsuda, oraj, polom, potoč, pot, okit, otpis, pupulj, Arbanas, jaspra, bogatun, capa, frmentin, korota, mudrina, pośekotina...

• Primjeri uporabe glagola u crnogorskom jeziku:

iźljeći, opsijecati, čepukati, bastati, banuti, trenući, uljeći, fištati, cjelivati, trsiti, bataliti, brečati, ćosati, davijati, doakati, obijediti, obršiti, oburdati, otpagavati, pasati, planuti, prismakati, razjagmiti, razminuti , razurati, rogiti, salećeti, sekati, skučiti, slučiti, survati, panuti, utvarati, pomaljati, milušiti, mrčiti, trijebiti, drobiti, zanijeti, obisti, utuliti, kumiti, ščuliziti, iskati, užditi, uljesti, vardati, propasti, umučati, prešućeti, iźesti, frisnuti, vrnuti, naličiti, zađenuti, odvrvjeti, miljeti, odmiljeti, zaruđeti, śenjati, vrijeći, omatufiti, oditi, driješiti, sjargati, otrsiti, zamandaliti, konačiti, svijati, ucvijeliti, pošeniti, povrnuti, prepanuti, udijevati, alavertiti, piždriti, obidovati, žlijebiti, njunjoriti, žuliti, čunuti, snijevati, itati, stužiti, upiriti, zjati, prigati, navrnuti, krepati, šlapnuti, špijati, cotati, klepati, danuti, krivati, obalaverditi, jakati, zadijevati, śesti, priprijeti, krknuti, minuti, ogranuti, odaslati, ožeći, pregnuti, prignati, putiti, arlaukati, čamovati, čunuti, kiśeliti, kojevitezati... .

Korelacija s hrvatskim jezikom

Crnogorski vladar i pjesnik Petar II. Petrović Njegoš sredinom 19. stoljeća u svojim književnim i epistolarnim radovima koristio je riječi koje su u uporabi u hrvatskom jeziku, poput tko, tisuća, zrcalo, zrak, vrag, pirun itd.

Leksik crnogorskog jezika, osim specifičnih glasova, karakterizira i mnogo tzv. predslavenskih arhaizama, te adoptiranih turcizama i talijanizama. Glede jezičnog suodnosa s hrvatskim jezikom, nedvojbena je bliskost s čakavskim narječjem u Istri, odnosno s govorima južnodalmatinskih otoka (Lastovo), te u nekim slučajevima s kajkavskim. Također, evidentna je sličnost s govorom Dubrovčana.

Korelacija s drugim jezicima

Crnogorski lingvist Branko L. Šoć je 2002. tiskao knjigu Romanizmi i Grecizmi u Crnogorskom Jeziku:Kontinentalni dio Crne Gore ,u nakladi Centralne narodne biblioteke "Đurađ Crnojević", u kojoj je identificirao preko 5.000 riječi i izraza crnogorskoga jezika s objašnjenjima i etimologijom.

Pisma

U Crnoj Gori Ustavom je definirana ravnopravna uporaba ćirilice i latinice. Dvije dnevne novine, Pobjeda i Vijesti tiskaju se na latinici, a Dan na ćirilici. Jedina dva politička tjednika, Monitor i Revija D, tiskaju se na latinici.

Nacionalna televizija, Javni servis Televizija Crne Gore, sve tekstualne segmente programa (logo, reklame, najave) ispisuje na latinici, kao i gotovo sve druge veće i lokalne TV postaje (TV IN, TV Atlas, TV MBC, TV Montena, TV Vijesti, Pink M itd.).

U internetskom prometu, koristi se i dominantno latinica, manjim dijelom ćirilica. Sajtovi Skupštine Crne Gore i Predsjednika Crne Gore koriste latinicu a sajt Vlade Crne Gore latinicu i ćirilicu.

Kodificiranje

Vlada Crne Gore osnovala je u siječnju 2008. godine Savjet za standardiziranje crnogorskoga jezika u cilju izrade pravopisa, gramatike i rječnika crnogorskog jezika. Ovi dokumenti će, poslije verificiranja, postati sastavni dio prosvjetnog programa u Crnoj Gori.

Članovi su Savjeta za kodifikaciju crnogorskog jezika: književnik i predsjednik Matice crnogorske Branko Banjević, dr. Rajka Glušica (Filozofski fakultet u Nikšiću), književni kritičar Milorad Stojović, književnik i akademik Mirko Kovač, književnik i akademik Mladen Lompar, književni kritičar Rajko Cerović, književnik i akademik Čedo Vuković, književnik i akademik Zuvdija Hodžić, dr. Milenko Perović (Filozofski fakultet u Novom Sadu), dr. Zorica Radulović (Filozofski fakultet u Nikšiću), dr. Tatjana Bečanović (Filozofski fakultet u Nikšiću), dr. Igor Lakić (dekan Instituta za strane jezike u Podgorici) i dr. Adnan Čirgić (Filozofski fakultet u Nikšiću).

Stručnu pomoć standardiziranju crnogorskog jezika dali su i hrvatski lingvist dr. Josip Silić i ukrajinska lingvistkinja dr. Ljudmila Vasiljeva.

Mišljenja

Hrvatski lingvist Dubravko Škiljan srpskom je tjedniku Vreme (23. kolovoz 1996.), odgovarajući na pitanje koliko su uopće srpski i hrvatski jezik različiti, izjavio:

"Pitate to sasvim krivu osobu, jer ja sam valjda posljednji u Hrvatskoj koji javno tvrdi da su tipološki i strukturalno, dakle sa stajališta karakteristika koje su inherentne jezičkoj strukturi, hrvatski i srpski jezik - pa i bošnjački i crnogorski – još jedan te isti jezik. Čini se da se to može dokazivati, na primjer, time što je njihov fonološki sistem jedan. Najbliži tome da se izdvoji kao poseban jezik nije hrvatski nego crnogorski - onog trenutka kada u svoj standardni jezik uvedu meko Š, Ž i Z kao posebne foneme, koji će vjerojatno imati, što nije neophodno, i posebne grafičke znakove, oni ce napraviti puno odlučniji korak nego što su sve promjene učinjene ovdje u svrhu razdvajanja jezika. Jer, to je nešto što čvrsto definira jezičnu strukturu, broj ili sistem fonema" .

Spor

Iako istinsko književno djelo pripada svima, a ponajprije čitateljima, zanimljivo je istaknuti da postoje izvjesni prijepori kad je riječ o smještanju nekih djela Petra II. Petrovića Njegoša (primjerice Gorskog Vijenca) u korpus nacionalne književnosti. To djelo crnogorske nacionalne književnosti uvrštavaju u svoju kniževnost i Srbi.

Lingvist crnogorskog porijekla, Danilo Vušović, u svojoj je doktorskoj disertaciji Prilozi proučavanju Njegoševa jezika 1930. tvrdio da Gorski Vijenac ima "pokrajinski" i/ili "dijalektički" rang. No, takve tvrdnje teško je zasnovati na činjenicama. Primjerice, sam je lingvist Vušović u istom radu identificirao čak 340 značajnijih osobina u Njegoševom jeziku koje su "van norme" srpskoga pravopisa .

Kronologija službenog imenovanja jezika

Tijekom 20. stoljeća postojalo je ukupno pet crnogorskih ustava. Ustavom iz 1992. prvi je put u povijesti uveden – kao službeni jezik u ustav – jezik pod nazivom srpski jezik ijekavskog izgovora. Crna Gora je tada bila članicom SRJ.

Ustav Knjaževine Crne Gore iz 1905. uopće ne normira koji je jezik službeni. No, u crnogorskom Zakonu o narodnijem školama od 1907. (prerađen 1911. godine) piše u članku 1. sljedeće: "Zadatak je narodnijema školama,da vaspitavaju djecu u narodnom i religijskom duhu i da ih spremaju za građanski život a naročito da šire prosvjetu i sprsku pismenost u narodu", te da se pohađa srpska škola a predmeti su srpski jezik i povijest.

U Ustavu Narodne Republike Crne Gore iz 1946. ne imenuje se službeni jezik, no u njegovom članku 113. navodi se kako se "sudski postupak vodi na srpskom jeziku".

Novosadski dogovor od 10. prosinca 1954. precizirao je u članku 1. sljedeće: "Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim". Ovaj je zaključak dostavljen i Skupštini NR Crne Gore.

Crnogorski ustav iz 1963. spominje da je u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori srpskohrvatski službeni jezik. Ustav SR Crne Gore iz 1974. službeni jezik navodi pod imenom srpskohrvatski jezik ijekavskoga izgovora.

Drugi jezici u Crnoj Gori

Tijekom popisa 2003. stanovništvo se, osim onih koji su crnogorski jezik označili kao materinski, glede jezika očitovalo ovako:

• srpski: 393.740 (63.49%)
• albanski: 32.603 (5.26%)
• bošnjački: 19.906 (3.21%)
• bosanski: 14.172 (2.29%)
• hrvatski: 2.791 (0.45%)
• romski: 2.602 (0.42%)

Vlada Crne Gore 2003. u školske je programe uvela maternji jezik koji se navodi kao "crnogorski, srpski, bošnjački, odnosno hrvatski jezik". Albanski jezik se uči u općinama koje naseljava albansko stanovništvo.

Literatura o crnogorskom jeziku

O crnogorskom jeziku postoje brojna znanstvena i pubististička djela. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje "Vojislav P. Nikčević" iz Podgorice od 2004. tiskao je posebne knjige, autorska djela, te časopise i zbornike s znanstvenih simpozija na temu crnogorskog jezika :

• Crnogorski jezik u novom Ustavu Republike Crne Gore, Cetinje-Podgorica 2004. (zbornik)
• Vuk Karadžić i Crnogorci, Cetinje 2005. (zbornik)
• Norma i kodifikacija crnogorskog jezika, Cetinje 2005. (zbornik)
• Tekuća crnogorska istoriografija i povijesna leksikografija, Cetinje 2007. (zbornik)
• Vojislav P. Nikčević, Štokavski dijasistem – norma i kodifikacija, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2004.
• Milorad Nikčević, Ogledi, studije, susreti. Apologetika crnogorskoga jezika, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ & Crnogorsko kulturno društvo „Montenegro – Montenegrina“ & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Osijek 2004.
• Milorad Nikčević & saradnici, Perojski kulturnopovijesni mozaik. Povijesno-kulturni presjek crnogorske enklave u Istri, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ & Crnogorsko kulturno društvo „Montenegro – Montenegrina“ & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Osijek – Podgorica 2005.
• Žarko L. Đurović, Bard crnogorskoga jezika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2005.
• Petar II. Petrović Njegoš, Lažni car Šćepan Mali, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2005.
• Krsto Pižurica, Vojislav P. Nikčević kao njegošolog, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2006.
• Vojislav P. Nikčević, Jezičke i književne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2006.
• Vojislav P. Nikčević, Atentat na Gorski vijenac, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2006.
• Milorad Nikčević, Komparativna filološka odmjeravanja, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ & Crnogorsko kulturno društvo „Montenegro – Montenegrina“ & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje – Osijek 2006.
• Adnan Čirgić, Jezički neprebol, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2007.
• Adnan Čirgić, Rječnik govora podgoričkih muslimana – karakteristična leksika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2007.
• Milorad Nikčević & Jakov Sabljić, Najnoviji glasovi crnogorske proze. Književnoteorijski i izborni pregled, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ & Crnogorsko kulturno društvo „Montenegro – Montenegrina“ & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Osijek - Cetinje 2007.
• Adnan Čirgić, Govor podgoričkih muslimana – sinhrona i dijahrona perspektiva, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“, Cetinje 2007.
• Skupina autora, Stoljetni hrvatski i crnogorski književni i jezični identiteti, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ & Crnogorsko kulturno društvo „Montenegro – Montenegrina“ & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje - Osijek 2008.
• Nikola I Petrović - Njegoš, Despa, Matica crnogorska & Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje “Vojislav P. Nikčević”, Cetinje 2008..

Knjižnice Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu imaju sljedeće knjige na temu crnogorskoga jezika, te njegovog oblikovanja kroz književno-teorijska i povijesna razmatranja:

• Nikčević, Vojislav P., Jezikoslovne studije, Cetinje, Centralna narodna biblioteka Republike Crne Gore "Đurđe Crnojević" , 2004, 522 str.

• Nikčević, Milorad, Ogledi, studije, susreti:apologetika crnogorskoga jezika, Osijek, Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva Croatica-Montenegrina RH, Crnogorsko kulturno društvo Montenegro-Montenegrina Osijek, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje, 2004, 235 str.

• Nikčević, Milorad, Filološke studije:interkulturalni kontekst, Podgorica, GEOS; Cetinje, Crnogorsko-hrvatsko prijateljsko društvo Ivan Mažuranić, 2002, 270 str. (Nakladnička cjelina:Biblioteka Crnogorsko kulturno nasljeđe ; knj. 1)

• Nikčević, Vojislav P., Kroatističke studije, Zagreb, Erasmus naklada, 2002, 508 str.

Lingua Montenegrina

"Lingua Montenegrina" je specijalizirani časopis za proučavanje crngorskog jezika, u nakladi Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje "Vojislav P. Nikčević". Redakcijski odbor časopisa čine: dr. Radoslav Rotković (Herceg Novi), dr. Josip Silić (Zagreb), dr. Svenka Savić (Novi Sad), dr. Vukić Pulević (Podgorica), dr. Milorad Nikčević (Osijek), Žarko L. Đurović (Cetinje), dr. Amira Turbić-Hadžagić (Tuzla), dr. Przemyslav Brom (Katowice), Aleksandra Banjević (Podgorica), dr. Aleksandra Nikčević-Batrićević (Podgorica), dr. Ljudmila Vasiljeva (Lavov), dr. Milica Lukić (Osijek), Aleksandar Radoman (Podgorica), dr. Adnan Čirgić (Podgorica).

Tastatura za crnogorski jezik

Koncem 2009. jedna crnogorska tvrtka ponudila je na prodaju prve primjerke računalne tipkovnice usklađene s pravopisom crnogorskoga jezika CHERY G83-6928LUNMN-2.

Zanimljivost

Ravnatelj podgoričkog Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikčević Adnan Čirgić (rođen 1980. godine) prvi je doktor crnogorskog jezika. Čirgić je svoju doktorsku disertaciju na temu „Govor podgoričkih muslimana“, obranio potkraj 2007. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku.

Wikizvor

• oldwikisource:Main Page:Crnogorski

Vanjske poveznice

• HRT Jezgra hrvatskog i crnogorskog jezika, 14. siječnja 2010.