Viktor Žmegač: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 27. lipnja 2010. u 10:25

Viktor Žmegač (Slatina, 21. ožujka 1929.), hrvatski književni teoretičar, povjesničar, germanist i muzikolog; profesor emeritus na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Biografija

Rođen je u Slatina 1929., gdje je završio osnovnu školu a gimnaziju je pohađao u Virovitici i Osijeku. Germanistiku je studirao u Zagrebu i Göttingenu. Doktorat znanosti stekao je 1959. godine, a od 1971. pa sve do umirovljenja 1999. redoviti je profesor njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 2002. je profesor emeritus). Objavio je više od 20 stručnih knjiga na hrvatskom i njemačkom jeziku – “Duh impresionizma i secesije”, “Bečka moderna”, “Književni protusvjetovi” (s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom), “Književnost i glazba”. Glavni je urednik časopisa Umjetnost riječi. Dopisni je član HAZU, inozemni član Saske akademije u Leipzigu i član znanstvenoga društva Academia Europaea u Londonu. Od 1985. glavni je urednik časopisa Germanistik i Text und Kontext. Objavljuje rasprave i eseje iz njemačke i hrvatske književnosti te teorije i komparativne književnosti. Dobitnik je brojnih nagrada (Nagrada Grada Zagreba, Nazorova nagrada, Nagrada Krležina fonda, Gundolfova nagrada za Germanistiku, Herderova nagrada). Odlikovan je Velikim križem za zasluge Savezne Republike Njemačke.

Djela

Die Musik im Schaffen Thomas Manns, 1959.
Kunst und Wirklichkeit, 1969.
Književno stvaralaštvo i povijest društva, 1976.
Geschichte der deutschen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart, 1978. - 1984.
Težišta modernizma, 1986.
Krležini evropski obzori, 1986., 2001.
Povijesna poetika romana, 1987., 1991., 2004.
Der europäische Roman, Geschichte seiner Poetik, 1990., 1991.
Tradition und Innovation, 1993.
Književnost i filozofija povijesti, 1994.
Der historische und der typologische Jude, 1996.
Duh impresionizma i secesije, 1996.
Bečka moderna, 1998.
Hrvatska novela (zajedno s Ivom Frangešom), 1998.
Književni protusvjetovi (zajedno s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom), 2001.
Književnost i glazba, 2003.
Od Bacha do Bauhausa. Povijest njemačke kulture, 2006.
Majstori europske glazbe, 2009.

Izvori

Hrvatski leksikon, II. svezak L-Ž, Zagreb. 1997.
nacional.hr - Viktor Žmegač

@@ Redak 2: / Redak 2: @@
 == Biografija ==
-Rođen je u [[Slatina|Slatina]] 1929., gdje je završio osnovnu školu a gimnaziju je pohađao u [[Virovitica|Virovitici]] i [[Osijek|Osijeku]]. Germanistiku je studirao u [[Zagreb]]u i [[Göttingen|Göttingenu]]. Doktorat znanosti stekao je [[1959]]. godine, a od [[1971]]. pa sve do umirovljenja [[1999]]. redoviti je profesor njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 2002. je profesor emeritus). Objavio je više od 20 stručnih knjiga na hrvatskom i njemačkom jeziku – “Duh impresionizma i secesije”, “Bečka moderna”, “Književni protusvjetovi” (s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom), “Književnost i glazba”. Glavni je urednik časopisa ''Umjetnost riječi''. Dopisni je član [[HAZU]], inozemni član Saske akademije u [[Leipzig|Leipzigu]] i član znanstvenoga društva Academia Europaea u Londonu. Od 1985. glavni je urednik časopisa ''Germanistik'' i ''Text und Kontext''. Objavljuje rasprave i eseje iz njemačke i hrvatske književnosti te teorije i komparativne književnosti. Dobitnik je brojnih nagrada (Nagrada Grada Zagreba, Nazorova nagrada, Nagrada Krležina fonda, Gundolfova nagrada za Germanistiku, Herderova nagrada). Odlikovan je Velikim križem za zasluge [[Savezna Republika Njemačka|Savezne Republike Njemačke]].
+Rođen je u [[Slatini|Slatina]] 1929., gdje je završio osnovnu školu a gimnaziju je pohađao u [[Virovitica|Virovitici]] i [[Osijek|Osijeku]]. Germanistiku je studirao u [[Zagreb]]u i [[Göttingen|Göttingenu]]. Doktorat znanosti stekao je [[1959]]. godine, a od [[1971]]. pa sve do umirovljenja [[1999]]. redoviti je profesor njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 2002. je profesor emeritus). Objavio je više od 20 stručnih knjiga na hrvatskom i njemačkom jeziku – “Duh impresionizma i secesije”, “Bečka moderna”, “Književni protusvjetovi” (s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom), “Književnost i glazba”. Glavni je urednik časopisa ''Umjetnost riječi''. Dopisni je član [[HAZU]], inozemni član Saske akademije u [[Leipzig|Leipzigu]] i član znanstvenoga društva Academia Europaea u Londonu. Od 1985. glavni je urednik časopisa ''Germanistik'' i ''Text und Kontext''. Objavljuje rasprave i eseje iz njemačke i hrvatske književnosti te teorije i komparativne književnosti. Dobitnik je brojnih nagrada (Nagrada Grada Zagreba, Nazorova nagrada, Nagrada Krležina fonda, Gundolfova nagrada za Germanistiku, Herderova nagrada). Odlikovan je Velikim križem za zasluge [[Savezna Republika Njemačka|Savezne Republike Njemačke]].
 == Djela ==