Prva sušačka hrvatska gimnazija: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 85: | Redak 85: | ||
Gimnazija je tijekom svoje povijesti podučavala brojne učenike, od kojih su mnogi postali bitni u politici, medicini, umjetnosti... Među njima su i Joseph Lorenz von Liburnau, Janez Trdina, [[Fran Kurelac]], [[Ivan Dežman]], [[Eugen Kumičić]], [[Rikard Katalinić Jeretov]], [[antun Mažuranić|Antun]], [[Ivan Mažuranić|Ivan]] i [[Matija Mažuranić]], [[Matko Laginja]], dr. Viktor Ružić, [[Drago Gervais]], Andrija Rački, [[Janko Polić Kamov]], [[Ivan Zajc]], [[Antun Motika]], [[Vladimir Nazor]], Ivan Kobler, [[Ljudevit Jonke]]. |
Gimnazija je tijekom svoje povijesti podučavala brojne učenike, od kojih su mnogi postali bitni u politici, medicini, umjetnosti... Među njima su i Joseph Lorenz von Liburnau, Janez Trdina, [[Fran Kurelac]], [[Ivan Dežman]], [[Eugen Kumičić]], [[Rikard Katalinić Jeretov]], [[antun Mažuranić|Antun]], [[Ivan Mažuranić|Ivan]] i [[Matija Mažuranić]], [[Matko Laginja]], dr. Viktor Ružić, [[Drago Gervais]], Andrija Rački, [[Janko Polić Kamov]], [[Ivan Zajc]], [[Antun Motika]], [[Vladimir Nazor]], Ivan Kobler, [[Ljudevit Jonke]]. |
||
== Gimnazija danas == |
|||
Pored redovitih nastavnih aktivnosti, osmišljava se tu i zajednički provodi niz izvannastavnih sadržaja, dotiču se nove spoznaje, aktivno i kreativno promišlja o [[umjetnost]]i, [[književnost]]i, [[prirodoslovlje|prirodoslovlju]]… Tijekom svih stoljeća djelovanja, kao i danas, gimnazija je težila za izvrsnošću i to u svim dijelovima školskog života. Oduvijek je gajila dobre [[tradicija|tradicijske]] vrijednosti, ali i razvijala nove vrijednosti u skladu s društvenim razvojem kao i novim humanističkim i pedagoškim dosezima. Stoga danas s ponosom možemo reći da naša škola djeluje prema suvremenim odgojno-obrazovnim načelima. Uz tradicionalni oblik nastave i proces učenja, učenici mogu stvarati i učiti iskustveno, uključujući se u različite projekte i programe zajedno sa svojim nastavnicima. Ovakav oblik rada omogućava im da, uz stjecanje znanja, istraže i izraze svoje kreativne potencijale, interese, mogućnosti i odgajaju se za samostalno, društveno angažirano djelovanje. Izgradili smo kreativnu školu, spremnu za inovacije i istraživački pristup učenju. |
|||
[[Kategorija:Rijeka]] |
[[Kategorija:Rijeka]] |
Inačica od 3. srpnja 2010. u 20:12
Datum osnutka: | 23. studenoga 1627. |
Osnivači: | Isusovački red |
Lokacija: | Rijeka |
Funkcija: | Isusovački kolegij |
Period: | Barok |
Arhitektonski nacrt zgrade | |
Godina izgradnje: | 1896. |
Godina preseljenja: | 1896. |
Mjesto preseljenja: | Sušak, Rijeka |
Arhitekti zgrade: | Ludwig i Hulssner |
Stil gradnje: | neorenesansni |
Zgrada gimnazije danas | |
Adresa: | Gajeva 1 |
Funkcija: | Srednja škola |
Broj razreda: | 20 |
Broj učenika: | 593 |
Broj nastavnika: | 48 |
Ravnatelj: | Đudita Franko |
Web stranica: | |
http://gimnazija-prva-susacka-ri.skole.hr/ |
Isusovački kolegij
Prva sušačka hrvatska gimnazija nastala je 23. studenog 1627. godine u Rijeci na Grvici kraj katedrale sv. Vida, kada isusovci započinju s gimnazijskim obrazovanjem koje traje neprekidno do danas. Svečanu misu prigodom otvorenja je senjsko - modruški biskup Ivan Agatić održao na hrvatskom jeziku.
Gimnazijsko obrazovanje trajalo je šest godina, a nastava se, kao i u ostatku Europe izvodila na latinskome jeziku, a za većinu koja nije znala latinski postojao je pripravni tečaj (curcus praeparatoricus). U prosjeku je za vrijeme rada isusovačke gimnazije u svim razredima bilo 150 do 200 đaka. Đaci svakog razreda imali su svoje nazive, počevši od najnižega: parvisti, principisti, gramatici, sintaksisti, poete, retori. Isusovci su učenike poticali na izvanškolski rad. Bila su organizirana natjecanja u znanju, javne rasprave ili dispute, a posebno su đaci sudjelovali u raznim gradskim manifestacijama i priredbama u povodu pojedinih blagdana. Iako je red isusovaca ukinut 1773. , gimnazija nastavlja s radom.
Nastava na hrvatskom jeziku
Školske godine 1848/49. se uz veliko zalaganje Frana Kurelca nastava počinje izvoditi na hrvatskom jeziku jeziku koji s prekidom, u periodu od 1941 - 1943., ostaje u uporabi do danas. Školske godine 1853/54. gimnazija prerasta u punu osmogodišnju školu te pod neposrednom upravom hrvatskih vlasti postaje nacionalno i kulturno žarište kao i najvažniji društveni čimbenik odgoja riječkih Hrvata.
Godine 1868. Hrvatsko-ugarskom nagodbom Rijeka je pripala Ugarskoj. U gimnaziji u uporabi ostaje hrvatski jezika, pa uslijed sveopće mažarizacije počinju pripreme za njeno ukidanje. Pripreme su počele već 1881., kada je preseljena u palaču Adamich – Giacovcich na riječkoj Fiumari. Iako su mađarske vlasti odlučile ukinuti školu, to je spriječio novi predstojnik Vlade za bogoštovlje i nastavu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, dr. Izidora Kršnjavija, je pronalšao novi smještaj školi.
Preseljenje na Sušak
1896. godine gimnazija seli u novo izgrađenu palaču arhitekata Ludwiga i Hulssnera na Sušaku, gdje djeluje i danas. Gimnazija tada broji 354 učenika, 20 redovitih, namijenskih i pomoćnih učitelja na čelu s ravnateljem Franjom Kresnikom. Također je prenesena i cjelokupna pokretnom imovinom, od koje se brojni predmeti čuvaju i danas te vrlo obiman školski arhiv. Gimnaziji su se u povijesti dogodile mnoge promjene, a poslijednja velika promjena se je dogodila 1990. - ih, kada gimnazija mijenja ime u Prva sušačka hrvatska gimnazija te počinje provoditi suvremene gimnazijske programe opće, jezične i prirodoslovno - matematičeke gimnazije.
Poznati učenici
Gimnazija je tijekom svoje povijesti podučavala brojne učenike, od kojih su mnogi postali bitni u politici, medicini, umjetnosti... Među njima su i Joseph Lorenz von Liburnau, Janez Trdina, Fran Kurelac, Ivan Dežman, Eugen Kumičić, Rikard Katalinić Jeretov, Antun, Ivan i Matija Mažuranić, Matko Laginja, dr. Viktor Ružić, Drago Gervais, Andrija Rački, Janko Polić Kamov, Ivan Zajc, Antun Motika, Vladimir Nazor, Ivan Kobler, Ljudevit Jonke.