Jugoslavenska ratna mornarica

Jugoslavenska ratna mornarica
Datoteka:Jrm.jpg Amblem JRM
Aktivna	1942. - 1991.
Država	SFRJ
Dan postrojbe	10. rujna
Znakovlje
Krmena zastava
Pramčana zastava

Jugoslavenska ratna mornarica (kratica JRM) bila je grana (vid) Jugoslavenske narodne armije čija je svrha bila štiti suverenitet i teritorijalni integritet SFRJ samostalno i u suradnji s ostalim granama i rodovima oružanih snaga SFRJ na Jadranu, plovnim rijekama i jezerima.

Njezini osnovni zadaci bili su obrana obale, otoka i obalskog mora, plovnih rijeka i jezera, podrška snagama kopnene vojske i teritorijalne obrane u borbenim djelovanjima duž obalnog pojasa i riječnih tokova, održavanje prevlasti u vlastitom obalnom moru i sprečavanje agresora da je uspostavi na Jadranu.

Raspadom države prestala je postojati. Srbija i Crna Gora su uspostavile Ratnu mornaricu SR Jugoslavije dok je Hrvatska zadržala samo manji dio plovila (većinom neispravna) i na osnovu toga ustrojila Hrvatsku ratnu mornaricu.

Povijest

Datoteka:P 802 Sava 50s.jpg

P-802 Sava

Partizani su tijekom Drugog svjetskog rata koristili velik broj manjih brodova kojima su izvodili napade na talijanske konvoje u Jadranu. Nakon rata, JRM je koristila brojne njemačke i talijanske podmornice, razarače, minolovce i desantne tenkonosce koji su bili zarobljeni tijekom rata ili su dobiveni u sklopu ratnih reparacija. Od SAD-a je u kasnim 1940-ima nabavljeno osam torpednih čamaca no većina tih jedinica je uskoro otpisana jer su zastarjele.
Moć JRM je povećana tijekom 1960-ih kada je iz SSSR-a dopremljeno deset raketnih čamaca klase Osa-I i četiri torpedna čamca klase Shershen. Za Shershene je kasnije dobivena i licenca tako da je u Jugoslaviji izrađeno još 11 brodova.

Datoteka:VPB Destroyer (Razarac) Split.jpg

Razarač Split

1980. i 1982. iz SSSR-a su dostavljene dvije raketne fregate klase Koni pritom dobivši nazive VPBR-31 Split i VPRB-32 Koper (VPBR = Veliki Patrolni BRod). 1988. na osnovu klase Koni, u Kraljevici su izrađene dvije domaće fregate klase Kotor: VPBR-33 Kotor (1986.) i VPBR-34 Pula (1988.). Još tijekom 1960-ih SFRJ je razvila mogućnost izrade domaćih podmornica. 1990. glavna napadačka podmornica je bila klasa Sava koja je bila naoružana s šest torpednih cijevi promjera 533 mm (u službu ušla 1978.), a ranije tijekom kasnih 1960-ih u službu su ušle i tri manje podmornice klase Heroj koje su bile naoružane s četiri torpedne cijevi. Tada već zastarjele, dvije podmornice klase Sutjeska su uglavnom korištene za potrebe obuke mornara te su na početku 1980-ih povučene. Zadnja izrađena klasa podmornica su diverzantske podmornice klase Una s šest napravljenih plovila a korištene su za prijevoz diverzanata i minopolaganje unutar neprijateljskog područja. U to vrijeme je izrađena i mokra ronilica R-2 Mala koje su korištene za podvodne radove i za potrebe specijalnih postrojbi

Datoteka:P-832 Drava.jpg

P-832 Drava

Od brodova za izvođenje brzih raketnih napada, osim sovjetskih Osa I, JRM je raspolagala sa šest raketnih topovnjača (RTOP) klase 401 (Končar). Izrađene su na temelju švedskih dizajnova a bile su naoružane s dvije P-15 rakete i Bofors topovima za protu-zračnu obranu. Patrolni brodovi su uglavnom korišteni za ophodnju granica te protupodmorničku borbu. U trenutku raspada SFRJ najnoviji ophodni brodovi su bili klase Mirna s 11 izrađenih plovila, ranije tijekom 1960-ih je izrađeno i pet brodova klase C-80, a u službi su bili i protupodmornički brodovi klase Kraljevica.

JRM je raspolaga s flotom minolovaca koja je za ono vrijeme smatrana adekvatna. Korišteni su minolovci klase Vukov Klanac te određen broj drugih brodova koji su mahom izrađivani na stranim dizajnima. U skladu s ondašnjom doktrinom JRM je tijekom 1980-ih koristila veći broj desanto jurišnih čamaca (DJČ) koji su trebali osigurati dobru povezanost s otocima.
Obalne bitinice su bile opremljene raketama zemlja-zemlja i topovima. Raketni sustavi su uključivali mobilni sustav Rubež i jugoslavenski BROM. Topnički sustavi su bili raznolikih izvora. Korišteno je preko 400 88 mm, 122 mm, 130 mm i 152 mm topova koji su nabavljeni iz SSSR-a, SAD-a, poslijeratne Njemačke i iz domaćih tvornica.

Datoteka:Rtop-406 01.jpg

RTOP-406 Ante Banina

Organizacija

Cijela obala SFR Jugoslavije je bila dio zone kojoj je zapovjedno središte bilo u Splitu. Ta zona je još bila podijeljena na tri manja mornarička distrikta i riječnu flotu. Velike mornaričke baze su bile smještene u Splitu, Šibeniku, Puli, Pločama i Kotoru a za riječnu flotilu glavna luka je bio Novi Sad na Dunavu. Flota je bila podijeljena u raketne, torpedne i patrolne brigade, podmorničarsku diviziju i flotile minolovaca. JRM je imala i potporu jedne eskadrile protupodmorničkih helikoptera za djelovanje u obalnim područjima. Središte joj je bilo u Divuljama a bila je opremljena svojetskim Ka-25, Ka-28 i Mi-8 te domaće izrađenim Gazellama.
Članovi 12. Mornaričke Pješadijske Brigade su bili marinci jugoslavenske ratne mornarice a formalno prestali su postojati 4. veljače 2003. kada su uključeni u mornaricu Srbije i Crne Gore. Prvobitno sjedište 12. brigade je bilo u Splitu, no kasnije je premješteno u Kotor. Sastojala se od 900 do 2000 vojnika koji su bili raspoređeni u dva do tri bataljuna. Kako se radilo o višenacionalnoj skupini, početkom sukoba na području SFRJ brigada se raspala te je vrlo malo sudjelovala u borbi. Najveći ostaci brigade su s vremenom prešli u Crnu Goru.

JRM 1991.

Pomorska blokada Splita

Datoteka:VPBR-34 Pula.JPG

VPBR-34 Pula

U studenom 1991. na moru je vladala pomorska blokada koju je oglasila JRM i važila je opća zabrana plovidbe za sve brodove. Na srednjedalmatinskom području tu zadaću je provodila Taktička grupa (TG) "Kaštela" koja je imala uz veliki patrolni brod (VPBR), 2 raketne topovnjače (RTOP-a), 2 raketna čamca (RČ-a), 2 torpedna čamca (TČ-a) i nekoliko manjih brodova (PČ, DJČ, barkase) i bila apsolutni gospodari situacije. Stupanj provedbe blokade bio je vrlo velik. S otoka su vraćani čamci koji su prevozili bolesnike na dijalizu u splitske bolnice, zabranjeno je bilo isplovljavanje ribaricama i svemu onome što je moglo prevoziti ljude. Ploviti je mogao samo onaj koji je imao dopuštenje vojnih vlasti, a to je značilo da se nešto prevozi za njihove potrebe.
Danju se nije moglo vidjeti niti čamca, a Splitski kanal je bio pozornicom demonstracije sile od TG "Kaštela" koja je većinu brodova držala na tom području. Noću je bilo isto. Brodovi su imali radare za motrenje prostora i svatko onaj koji bi pokušao prijeći s otoka na obalu bio je vraćen. Ako bi se oglušio o zapovijedi dolazilo bi do otvaranja paljbe s brodova JRM-a.

15. studenog u 6.42 sati sa VPBRa-31 Split je otvorena paljba po gradu Splitu - gradu po kojem je dobio ime.Nakon toga, cijela taktička grupa Kaštela je otvorila paljbu po Splitu, Braču i Šolti a uslijedio je i odgovor Hrvatske ratne mornarice koja je otvorila paljbu po JRM brodovima te teško oštetila patrolni čamac PČ-176 Mukos koji je kasnije zarobljen.

Poveznice

• Brodovlje Jugoslavenske ratne mornarice
• Jugoslavenska narodna armija

Izvori

• Hrvatski vojnik
• Library of Congress Country Studies