Glazbena ljestvica: razlika između inačica
m robot Dodaje: io:Gamo |
m robot Dodaje: lt:Gama Mijenja: fr:Gamme musicale, ru:Гамма (музыка) |
||
Redak 49: | Redak 49: | ||
[[fa:گام]] |
[[fa:گام]] |
||
[[fi:Sävelasteikko]] |
[[fi:Sävelasteikko]] |
||
[[fr: |
[[fr:Gamme musicale]] |
||
[[gl:Escala musical]] |
[[gl:Escala musical]] |
||
[[he:סולם (מוזיקה)]] |
[[he:סולם (מוזיקה)]] |
||
Redak 60: | Redak 60: | ||
[[jv:Tangga nada]] |
[[jv:Tangga nada]] |
||
[[ko:음계]] |
[[ko:음계]] |
||
[[lt:Gama]] |
|||
[[lv:Gamma]] |
[[lv:Gamma]] |
||
[[ml:മ്യൂസിക്കല് സ്കെയില്]] |
[[ml:മ്യൂസിക്കല് സ്കെയില്]] |
||
Redak 68: | Redak 69: | ||
[[pt:Escala musical]] |
[[pt:Escala musical]] |
||
[[ro:Gamă muzicală]] |
[[ro:Gamă muzicală]] |
||
[[ru: |
[[ru:Гамма (музыка)]] |
||
[[simple:Scale (music)]] |
[[simple:Scale (music)]] |
||
[[sk:Stupnica (hudba)]] |
[[sk:Stupnica (hudba)]] |
Inačica od 20. srpnja 2010. u 20:27
Glazbena ljestvica je niz glazbenih tonova razvrstani u oktave, koji se nazivaju prema slovnom označivanju. Glazbena abeceda sastoji se od: c, d, e f, g, a i h, te pomoćnih znakova povisilice (♯) i snizilice (♭), kojima se označuje promjena visine tona za poluton . Razrješilicom (♮) razrješujemo (uklanjamo povisilicu ili snizilicu) ton na kojem je bila povisilica ili snizilica. Nazivi povišenih ili sniženih tonova nastaju dodavanjem nastavka: za jedanput povišen ton -is, za dva puta povišen ton -isis, za jedanput snižen ton -es, za dva puta snižen ton -eses. Osnovnih sedam tonova oktave nazivaju se i solmizacijskim slogovima: do, re, mi, fa, so (sol), la i ti (si).
Tonovi su raspoređeni u deset oktava: supkontra, kontra, velika, mala, prva, druga, treća, četvrta, peta i šesta oktava. Tonovi se označuju posebnim znakovima (notama) kojima se određuje njihova visina, trajanje i druga svojstva u sustavu notnog crtovlja (skup paralelnih crta). Apsolutnu visinu tona određuje notni ključ, koji se stavlja na početak notnog crtovlja, a najčešće su upotrebljavani:
- G-ključ 𝄞
- F-ključ 𝄢
- C-ključ 𝄡 .
Note su znakovi za relativno trajanje tona, a položajem u notnom crtovlju određuje se visina tona. Ostala svojstva glazbenog tona unutar skladbe upisuju se uz notno crtovlje dotatnim znakovima i primjedbama. Taktovi se odjeljuju okomitom crtom, ritam se opisuje kao naziv, mjera se označuje razlomkom upisanim odmah iza notnog ključa, tempo se upisuje iznad notnog crtovlja na početku stavka (npr. allegro, moderato), uz koji se ponekad dodaje i broj metronomskih udaraca u minuti. Stupnjevanje glasnoće, odnosno dinamika označuje se znakovima ili nazivima npr. forte (f), mezzoforte (mf), a promjena dinamičkog stupnja nazivima crescendo i decrescendo ili diminuendo. Osim toga mogu se napisati i pobliža tumačenja o načinu izvođenja.
Frekvencije
Navodimo frekvencije nota (u Hz) oktave iznad srednjeg C:
srednji C | D | E | F | G | A | H | visoki C |
261,63 | 293,66 | 329,63 | 349,23 | 392 | 440 | 493,88 | 523,25 |