Sabo Bobaljević Mišetić: razlika između inačica

Pomoć

Izvor: Wikipedija

Pregledaj povijest

Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 23. srpnja 2010. u 08:59

Sabo Bobaljević Mišetić (Dubrovnik, 1530. – Dubrovnik, 1585.), hrvatski renesansni pjesnik, manirist

Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je Glušac, jer je zbog sifilisa izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena (Maroje Mažibradić, Mikša Pelegrinović) i osnovao je tzv. Akademiju složnijeh. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u Veneciji 1589., dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene petrarkistički oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva.

Literatura

Opća i nacionalna enciklopedija, Zagreb, 2005. - 2007.

v • u Renesansni književnici: 14. do početka 17. stoljeća

Hrvatski renesansni književnici	Juraj Baraković - Džore Držić - Šiško Menčetić - Dominko Zlatarić - Hanibal Lucić - Dinko Ranjina - Mikša Pelegrinović - Mavro Vetranović - Nikola Nalješković - Marko Marulić - Juraj Šižgorić - Petar Hektorović - Marin Držić - Brne Karnarutić - Petar Zoranić - Faust Vrančić

Ostali renesansni književnici	Ludovico Ariosto - Giovanni Boccaccio - Miguel de Cervantes Saavedra - Niccolò Machiavelli - Francesco Petrarca - François Rabelais - William Shakespeare

<< Predrenesansa, Humanizam Barok >>

v • r • u Hrvatska književnost

Renesansa	Džore Držić – Šiško Menčetić – Dominko Zlatarić – Hanibal Lucić – Dinko Ranjina – Mikša Pelegrinović – Mavro Vetranović – Nikola Nalješković – Marko Marulić – Juraj Šižgorić – Petar Hektorović – Marin Držić – Brne Karnarutić – Petar Zoranić – Jerolim Vidulić – Marin Kaboga – Nikola Dimitrović

Barok	Ivan Gundulić – Ivan Bunić Vučić – Ignjat Đurđević – Stijepan Đurđević – Junije Palmotić – Fran Krsto Frankopan – Petar Zrinski – Katarina Zrinski – Ivan Belostenec – Pavao Ritter Vitezović – Juraj Habdelić – Matija Divković – Bartol Kašić – Petar Kanavelić – Antun Kanižlić – Katarina Patačić

Prosvjetiteljstvo	Matija Antun Reljković – Andrija Kačić Miošić – Filip Grabovac – Matija Petar Katančić – Tituš Brezovački – Vlaho Stulli

Romantizam	Dimitrija Demeter – Ljudevit Gaj – Ivan Mažuranić – Matija Mažuranić – Petar Preradović – Pavao Štoos – Stanko Vraz

Realizam	August Šenoa – Eugen Kumičić – Ante Kovačić – Ksaver Šandor Gjalski – Vjenceslav Novak – Josip Kozarac – Silvije Strahimir Kranjčević – Musa Ćazim Ćatić

Modernizam i postmodernizam	Ivo Vojnović – Antun Gustav Matoš – Vladimir Vidrić – Dragutin Domjanić – Milan Begović – Vladimir Nazor – Janko Polić Kamov – Fran Galović – Vladimir Čerina – Tin Ujević – Miroslav Krleža – Antun Branko Šimić – Ivan Goran Kovačić – Marija Jurić Zagorka – Sida Košutić – Ivo Andrić – Vladan Desnica – Dragutin Tadijanović – Mak Dizdar – Ranko Marinković – Tomislav Ladan – Ivan Aralica – Miro Gavran

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sabo_Bobaljević_Mišetić&oldid=2519578"

Kategorije:

Inačica od 23. srpnja 2010. u 08:49 uredi 93.136.94.232 (razgovor) Nova stranica: '''Sabo Bobaljević Mišetić''' (Dubrovnik, 1530. – Dubrovnik, 1585.), hrvatski renesansni pjesnik Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je ''G...		Inačica od 23. srpnja 2010. u 08:59 uredi ukloni ovu izmjenu 93.136.94.232 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1:		Redak 1:
	'''Sabo Bobaljević Mišetić''' ([[Dubrovnik]], [[1530.]] – Dubrovnik, [[1585.]]), hrvatski [[Renesansa\|renesansni]] pjesnik		'''Sabo Bobaljević Mišetić''' ([[Dubrovnik]], [[1530.]] – Dubrovnik, [[1585.]]), hrvatski [[Renesansa\|renesansni]] pjesnik, [[manirizam\|manirist]]

	Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je ''Glušac'', jer je zbog sifilisa izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena ([[Maroje Mažibradić]], [[Mikša Pelegrinović]]) i osnovao je tzv. Akademiju složnijeh. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u [[Venecija\|Veneciji]] [[1589.]], dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene petrarkistički oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva.		Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je ''Glušac'', jer je zbog sifilisa izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena ([[Maroje Mažibradić]], [[Mikša Pelegrinović]]) i osnovao je tzv. Akademiju složnijeh. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u [[Venecija\|Veneciji]] [[1589.]], dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene petrarkistički oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva.