Pravo glasa za žene: razlika između inačica
m robot Dodaje: ar:تصويت النساء |
m robot Dodaje: zh-min-nan:Lú-sèng chham-chèng-koân |
||
Redak 41: | Redak 41: | ||
[[ta:பெண்கள் வாக்குரிமைப் போராட்டம்]] |
[[ta:பெண்கள் வாக்குரிமைப் போராட்டம்]] |
||
[[tl:Pagboto ng mga kababaihan]] |
[[tl:Pagboto ng mga kababaihan]] |
||
[[zh-min-nan:Lú-sèng chham-chèng-koân]] |
Inačica od 24. srpnja 2010. u 10:05
Žensko pravo glasa izraz je kojim se danas označava u svijetu uglavnom općeprihvaćeni koncept prema kojem muškarci i žene imaju jednako pravo glasa, odnosno da je opće pravo glasa, a s njime i moderni koncept demokracije nezamisliv ukoliko ne uključuje ravnopravnost muškaraca i žena na biralištima.
U povijesnom kontekstu taj se izraz odnosi na feministički pokret "Žensko pravo glasa" koji se pojavio u zapadnim industrijskim državama u 19. stoljeću i proširio u 20. stoljeću. Od tih pokreta najpoznatije su bile sufražetkinje, a današnji feministički povjesničari smještaju ga u tzv. feminizam prvog vala.
Danas je žensko pravo glasa prihvaćeno u gotovo svim državama svijeta. Jedini izuzetak predstavljaju određene zemlje, gdje se ženama ne daje pravo glasa iz vjerskih razloga.
Državljanke Hrvatske su u okviru Jugoslavije dobile pravo glasa 11. kolovoza 1945.
Države gdje ženskog prava glasa nema, ili je ograničeno
- Libanon — Djelomično pravo glasa. Žena može glasovati jedino ako ima dokaz o završenoj osnovnoj školi, dok za muškarce to ograničenje ne važi. Za muškarce je obvezno, ali ne i za žene.
- Saudijska Arabija — Nema prava glasa za žene.
- Vatikan — Nema prava glasa za žene. Jedini izbori su papinske konklave, na kojima sudjeluju isključivo muški kardinali.