Venecijanska laguna

Venecija s lagunom
Svjetska baština – UNESCO
Država
Godina uvrštenja	1987. (11. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iii, iv, v, vi
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO

Venecijanska laguna (talijanski: Laguna Veneta) je zatvoreni zaljev u venecijanskom zaljevu u Jadranskom moru u kojem se nalazi grad Venecija.

Zemljopisne odlike

Venecijanska laguna proteže se od rijeke Sile na sjeveru do rijeke Brente na jugu, ima površinu od oko 550 km ². Od toga je oko 8% tvrdo i suho tlo, u to je uključena i Venecija i mnoštvo manjih otočića. Oko 11% površine je trajno pokriveno otvorenim vodama, i kanalima, dok se oko 80% površine sastoji se od blatnih pličina i slatina. Laguna je najveća močvara u Sredozemlju.

Laguna je povezana s Jadranskim morem s tri ulaza: kod otoka Lido di Venezia (ulaz u Mestre i Veneciju), kod luke Malamocco i kod grada Chioggie. Laguna ima visoke oscilacije u razini vode, najekstremnije su za proljetnih plima poznatih kao Acqua Alta (talijanski: visoka voda), koje redovito poplave veći dio Venecije.

Venecijanska laguna je najveći ostatak jednog puno većeg sustava laguna i riječnih estuarija koji se je u doba Rima prostirao od Ravenne na jugu, do Trsta na sjeveru. U V st. i VI st. na otoke u laguni je zbog sigurnosti bježalo romanizirano stanovništvo sjeverne Italije, pred provalama barbarskih naroda. Kasnije su u zaštiti lagune, uspjeli stvoriti moćnu Mletačku republiku.

Pogled na otočić Torcello iz lagune

Laguna je geološki nastala negdje oko 7 000. - 6 000. godina pr. Kr. godina, kada je naglo topljenje leda poplavilo ravne obale gornjeg Jadrana. Taloženje riječnih sedimenata nadoknadilo je potapanje obale, a uzduž čitave morske obale oko ušća rijeke Po svi zaljevi i lagune, postupno su dobili pješčane sprudove prema otvorenom moru.

Današnja laguna je rezultat velikih ljudskih intervencija. U 15. i 16. stoljeću, Mlečani su počeli sa velikim meliracionim radovima da spriječe pretvaranje lagune u močvaru, time su spriječili prirodnu evoluciju lagune. Crpljenje pitke vode za Venecijanski vodovod iz velikog podzemnog jezera slatke vode ispod Venecije od 19. stoljeća ubrzalo je potonuće grada Venecije u vode lagune.

Upravna podjela

Teritorij Venecijanske lagune nalazi se gotovo u cijelosti unutar provincije Venecije i podijeljen je uglavnom između gradova: Venezia, Chioggia i Cavallino-Treporti , manji dijelovi pripadaju gradovima: Jesolo, Quarto d'Altino, Mira, Campagna Lupia. Nadležnost nad vodama u Laguni imaju Lučke kapetanije u Veneciji i Chioggi i Talijanski magistrat za vode.

Otoci lagune

Izvorno mnogi otoci u laguni bili su močvarni, i nepogodni za ljudsko stanovanje, ali su postupno odvodnjom i kanaliziranjem voda, isušeni i kasnije naseljeni. Mnogi manji otoci u laguni su potpuno umjetni.

Pogled iz zraka na Venecijansku lagunu sa bezbroj otočića i Venecijom u sredini

Najveći otoci venecijanske lagune su:

• Venecija 5.17 km²
• Sant Erasmo 3.26 km²
• Murano 1.17 km²
• Chioggia 0.67 km²
• Giudecca 0.59 km²
• Mazzorbo 0.52 km²
• Torcello 0.44 km²
• Sant’Elena 0.34 km²
• La Certosa 0.24 km²
• Burano 0.21 km²
• Tronchetto 0.18 km²
• Sacca Fisola 0.18 km²
• Isola Di San Michele 0.16 km²
• Sacca Sessola 0.16 km²
• Santa Cristina 0.13 km²

Otočić San Giorgio Maggiore

Ostali manji otoci lagune su:

• Lazzaretto Nuovo
• Lazzaretto Vecchio
• Lido di Venezia
• Pellestrina
• Poveglia
• La Salina
• San Clemente
• San Francesco del Deserto
• San Giorgio in Alga
• San Giorgio Maggiore
• San Lazzaro degli Armeni
• Santa Maria della Grazia
• San Pietro di Castello
• San Servolo
• Santo Spirito
• Sottomarina
• Vignole

Utvrđeni otoci

• Campalto
• Buel del Lovo
• Tessera
• Carbonera
• Campana o Podo
• Ex Poveglia
• Trezze
• Fisolo

Nestali otoci

• Ammiana
• Costanziaco
• San Marco in Boccalama
• Vigilia

Vanjske poveznice

• Atlas lagune (engl.), (tal.)
• SIL - Sistema Informativo della Laguna di Venezia (tal.)
• Informacije o laguni (engl.)
• MILVA - Interaktivna karta Venecijanske lagune