Mandarinski kineski jezik: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
JAnDbot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: da, diq, eml, gl, hu, ia, it, la, lad, lv, ro, sc, ta, th, uk, wa, zh-classical, zh-yue Mijenja: bg, en, es, fa, fr, he, id, is, ja, ko, ms, nl, pl, pt, ru, simple, sr, sv, tr, vi, zh
mk
Redak 44: Redak 44:
[[lad:Idioma shino mandarin]]
[[lad:Idioma shino mandarin]]
[[lv:Mandarīnu valoda]]
[[lv:Mandarīnu valoda]]
[[mk:Стандарден мандарински јазик]]
[[ms:Bahasa Mandarin]]
[[ms:Bahasa Mandarin]]
[[nl:Mandarijn (taal)]]
[[nl:Mandarijn (taal)]]

Inačica od 2. kolovoza 2010. u 09:32

Mandarinski kineski (beifang fangyan, guanhua, guoyu, hanyu, mandarin, sjevernokineski, putonghua, standardni kineski; ISO 639-3: cmn), standardni kineski jezik kojim u svijetu govori 845,456,760 ljudim od čega 840,000,000; 2000 popis) u Kini; 4.320,000 na Tajvanu (1993); 460,000 (1982) u Indoneziji; 201,000 Singapuru (1985); 35,000 (Johnstone 1993) u Mongoliji; 10,600 (2006) u Bruneju; 5,880 u Tajlandu (1984); 550 Filipinima od 53,273 etničkih (1990 popis).

Mandarinski ima nekoliko dijalekata, to su: huabei guanhua (sjevernomandarinski), xibei guanhua (sjeverozapadni mandarinski), xinan guanhua (jugozapadni mandarinski), jinghuai guanhua (jiangxia guanhua).

Mandarinski je nacionalni jezik Kine i službeni jezik koji se uči u svim školama Kine i Tajvana. Piše se hanskim i fonetskim bopomofo (zhuyin fuhao) pismom[1]

Izvori